Foto: Shutterstock
Na odlasku
Zadnja veče svoje boli niže
nebo modro u boji je duše
u eteru slušam vjetra priče
na livadi zadnji otkos dišeJutro čekam i iznikle travke
kapi rose što se klate za te
a kada se u snu susretnemo
Nebo molim tu da ostanemoDa slušamo onu vjetra priču
kako boje jesenje se nižu
kiša rana kistom nek se igra
svoj igrokaz ljepoti dariva!Neka veče svoje tuge niže
u zanosu suzom priđi bliže
i prinesi njojzi suze zlatne
u snovima neka teku za te!Ćutim te u pjesmi
(po odlasku)
Ćutim te u pjesmi moj lahore plavi
plahoviti zanose s polja i livada
još čujem tvoj šapat o bojama ruža
urušene godine sve boli do suzaĆutim te u dašku obasjane noći
i u jednom trenu koji ne zna proći
još ćutim mirise tvoje plave kose
šutnja i tišina uzdahe mi noseSad upoznah boli koje si imala
kada si po čežnji nadu dozivala
vječnost sa tobom kratko je trajala
a čežnja od nada bolno se rastalaĆutim te u pjesmi moj mirise plavi
godine kad dođu nek se sve zaplavi
nek ožive riječi nadanja, čekanja
s cvjetovima plavim, niska oko vrata…Ćutim taj trenutak koji neće proći
koji vječno traje, doziva te u noći
u njemu je nada koja ne prestaje
u njemu je snaga, ljubav koja traje!
Ivan Dragičević; Book.hr
#svisveti #dušnidan #IvanDragičević
Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.
