Foto: Shutterstock

Čak i kada život nije egzotično atraktivan, treba živjeti sa sviješću da ste nekomu pomogli da se izvuče iz ograničena razmišljanja, zagušljiva beznađa i otkrije nova područja postojanja. To je činio i čini Isus, jer stalno lovi duše – do stupnja potpune sreće. Osjećamo se sretno kada drugima pružamo sreću, a Isus se još i više osjeća sretno kada nas izvlači iz dna. Kada zadržavaš sreću za sebe, ona umire i postaje strvinom tuge. Sreća ima nevjerojatnu osobinu, osjeća se jedino tada kad se pruža drugima, odlučuje se za svoj izostanak, da bi barem netko bio usrećen.

Kako se osjeća onaj tko je…

Kako se osjeća netko tko je spasio osobu koja se utapa?
Kako se osjeća netko tko je pronašao cjepivo protiv smrtonosne i zarazne bolesti?
Kako se može osjećati netko tko je jednim razgovorom odgovorio nekoga od samoubojstva?
Kako se osjeća psihijatar koji je terapijom izvukao nekoga iz depresije i vidi izliječenu osobu s buketom cvijeća i osmjehom na licu pred vratima svojeg kabineta?
Kako se osjeća kirurg koji je operacijom nekomu spasio život?
Sve to pruža malu sreću u usporedbi s jednom ispovijedi ili u usporedbi s otvaranjem čijeg srca prema vjeri u spas u Kristu!
Kako se osjeća Isusov učenik koji je nekoga spasio od osude i otvorio nove prostore neba poput vrata stana u palači?

Samo onaj tko je u to siguran može uvjeriti druge. Sreća nije igra slučaja, nego…

Možda govoriš: „To me nadilazi, u potpunosti sam nesposoban, nemam dar govora, ne posjedujem znanje…“ Tako je, pomoći nekomu da ozdravi ili iziđe iz bijede može biti izvorom sreće, isto kao i pomoći komu da se oslobodi ovisnosti i grijeha, ali najveća sreća je svjedočiti, već ovdje, na zemlji, da je Bog najveće blago, najveća sreća. Samo onaj tko je u to siguran može uvjeriti druge. Sreća nije igra slučaja, nego dar, rezultat otkrivanja u Bogu onoga što naša duša najviše želi! Većina ljudi smatra da je sreća rezultat uspjeha i posla. Čak ni ljubavi – ako će imati posao i ako će efikasno raditi, dobro zarađivati – onda će biti sretni. Zato rade sve više i više. A je li to istina?

Karoshi – nagla smrt zbog pretjerana rada i stresa

U Japanu je poznat fenomen zvan karōshi (ili karoushi, karoshi). To je nagla smrt zbog pretjerana rada i stresa. Naglo zahvaća zdrave ljude, u periodu najveće aktivnosti. To je uzrokovano kardiovaskularnim bolestima (poput infarkta miokarda), do kojih dolazi zbog kombinacije hipertenzije i arterioskleroze nakon velikih, dugotrajnih i stresnih napora. Japanci se radom dovode do smrti, uništava ih perfekcionizam i želja za komforom. U svim analiziranim karōshi slučajevima u Japanu, u razdoblju od 1974. do 1990. godine, smrt je dotakla osobe koje su radile više od šezdeset sati u tjednu, koje su imale više od pedeset prekovremenih sati u mjesecu. Ti ljudi ne bi iskoristili ni pola dodijeljena im godišnjeg odmora. Karōshi ne dotiče samo sijede radnike, nego uglavnom uspješne ljude. Žrtvom karōshija postao je čak i japanski premijer Keizō Obuchi.

Početak epa sreće

Uspješan čovjek je zasigurno bio i faraon, a Mojsije je izgledao kao veliki gubitnik kad je pobjegao iz Egipta i kad su ga Izraelci optužili. Ali sjedeći kraj izvora, na kojem su žene – pastirice – okupljale svoja stada, obranio ih je od pastira koji ih nisu htjeli pustiti do pojilišta. Ondje gdje možeš, bilo komu pomozi da dođe do vode, a Gospodin će tebe pustiti do vode života, do vizije koja pruža takvu sreću da od oduševljenja možeš umrijeti. Najmanja pomoć drugoj osobi za tebe može biti početak epa sreće, a tako je bilo i s Mojsijem.

Iz knjige „Nema više vremena” autora patera Augustyna Pelanowskog. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.

Više o knjizi možete saznati ovdje a kupiti ju ovdje.