Foto: Shutterstock

Sinko, opraštaju ti se grijesi

Vrlo je zanimljiv slučaj kad je Isus ozdravio ȕzētoga prethodno mu oprostivši grijehe (Mt 9,1-8; Mk 2,1-11; Lk 5,18-25). Ako malo bolje proučimo sva tri teksta, vidjet ćemo da, osim jasna Isusova očitovanja o tome kako ima vlast opraštati grijehe, taj odlomak govori o još nečemu veoma važnom. Pogledajmo Markov izvještaj!

I pošto nakon nekoliko dana opet uđe u Kafarnaum,
pročulo se da je u kući.
I skupiše se mnogi
te više nije bilo mjesta ni pred vratima.
On im navješćivaše Riječ.
I dođu noseći k njemu uzetoga.
Nosila ga četvorica.
Budući da ga zbog mnoštva
nisu mogli unijeti k njemu,
otkriju krov nad mjestom gdje bijaše Isus.
Načinivši otvor,
spuste postelju na kojoj je uzeti ležao.
Vidjevši njihovu vjeru,
kaže Isus uzetome:
„Sinko! Otpuštaju ti se grijesi.”
Sjedjeli su ondje neki pismoznanci
koji počeše mudrovati u sebi:
„Što to ovaj govori?
Huli!
Ta tko može grijehe otpuštati doli Bog jedini?”
Isus duhom odmah proniknu da tako mudruju u sebi,
pa će im: „Što to mudrujete u sebi?
Ali da znate: vlastan je Sin Čovječji
na zemlji
otpuštati grijehe!”
I reče uzetomu:
„Tebi zapovijedam,
ustani,
uzmi postelju i pođi kući!” (Mk 2,1-11)

Koliki nisu primili Božje milosrđe zbog iste zablude?!

Evanđelist navodi da je Isus vidio vjeru onih koji su donijeli ȕzētoga. Ako cijeli prizor dobro promotrimo, primijetit ćemo što se stvarno događalo. Naime, oni su imali vjeru, a ȕzēti, kome je najviše trebala, najvjerojatnije nije. Postojao je razlog njegove nevjere. Isus ohrabruje ȕzētoga, zna razlog njegova obeshrabrenja/nevjere. Ȕzēti je vjerojatno razmišljao da je grešnik i da Bog ne uslišava takve. Koliko je vjernikâ kroz stoljeća živjelo u istoj zabludi?! Koliki nisu primili Božje milosrđe zbog istoga obeshrabrenja/zablude?!

Na koliko još mjesta u evanđeljima Isus prije ozdravljenja oprašta grijehe? Ni na jednom! Ako evanđelja proučimo pomnije, vidjet ćemo da se na mnogo mjesta spominju mnoštva koja dolaze Isusu; ozdravljao je sve koji bi mu došli, bez iznimke. Jesu li svi oni bili bez grijeha? Svi ponizni, dobri, milosrdni…? Naravno da nisu.

Je li to bila Isusova povlastica samo za njegove suvremenike – izliječiti sve koji dođu k njemu, bez obzira na grijeh? Naravno da nije. Zašto onda mnogi misle kako bi trebali biti bezgrešni da bi mogli primiti Božje milosrđe? Pa upravo je Božje milosrđe namijenjeno grešnicima, da ih ozdravi i oslobodi od njihove grešnosti!

Je li to bila Isusova povlastica samo za njegove suvremenike – izliječiti sve koji dođu k njemu, bez obzira na grijeh? Naravno da nije. Zašto onda mnogi misle kako bi trebali biti bezgrešni da bi mogli primiti Božje milosrđe? Pa upravo je Božje milosrđe namijenjeno grešnicima, da ih ozdravi i oslobodi od njihove grešnosti!

Dakle, Isusu je bilo stalo da ozdravi ȕzētoga pa je to učinio na jedini način na koji je ȕzēti u tome trenutku mogao prihvatiti svoje ozdravljenje. Osobno mu je oprostio sve grijehe i tako, otklanjajući prepreku koja ga je sprečavala da povjeruje, njegovu srcu omogućio da primi milosrđe. Zašto bi mu inače oprostio grijehe? Ta čovjek to uopće nije tražio (barem ne od Isusa)! A pred farizejima se to ne bi ni usudio učiniti.

Isus ovdje čini još nešto. Svima prisutnima jasno daje do znanja da je njemu dana vlast opraštati grijehe. Na kraju postavlja pitanje što je lakše učiniti: oprostiti grijehe ili izliječiti bolesnika. Sve je to bilo namijenjeno ne samo ondje prisutnima i nama kako bismo znali da Isus ima pravo opraštati grijehe nego ponajviše ȕzētome kako bi imao vremena u svome srcu prihvatiti činjenicu da su mu grijesi zaista oprošteni. Tek kad je prepreka bila maknuta, ȕzēti je mogao primiti ozdravljenje. Ako imamo jednak problem, znamo na koji ga način možemo riješiti! (…)

Iz knjige Josipa Lončara „Kako povjerovati”. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.

Knjigu možete nabaviti u elektroničkom izdanju, ovdje.