Foto: Unsplash, hudson-regele

Pitao sam se dokle će padati broj stanovništva moje domovine. Na razne načine, osobito Crkva, neprestano vodi borbu za povećanje rađanja, ali ono se ipak bespoštedno smanjuje. „Koliko dugo?”, pitao sam se. Kao što je to pitao svojevremeno Izaija za svoj narod Izrael?

Dok ne opuste hrvatski gradovi i ne ostanu bez stanovnika, dok kuće ne ostanu prazne, dok zemlja ne postane pustoš i dok Gospodin daleko ne potjera ljude. Hrvati se raseljavaju, a kuće ostaju puste, osobito na selima, ali i u gradovima. Haranje veliko je pogodilo zemlju. Čak ni desetina neće ostati.

Neće biti zatrt moj narod, ostat će reliquiae reliquiarum i iz toga panja će niknuti novi narod koji ne psuje, koji poštuje Boga, koji se kloni korupcije, kojemu Bog nije novac, koji nije ohol, nego skroman, pravedan i radin

No, u tom tekstu nadu mi je pobudio posljednji redak, a on kaže. „Panj će njihov biti sveto sjeme.” Neće biti zatrt moj narod, ostat će reliquiae reliquiarum i iz toga panja će niknuti novi narod koji ne psuje, koji poštuje Boga, koji se kloni korupcije, kojemu Bog nije novac, koji nije ohol, nego skroman, pravedan i radin. Ne isplati se činiti zlo jer će nas ono zatrti.

Treba otvarati oči i uši narodu i srca njihova da čine dobro, da prestanu izgovarati psovke, da prestane emotivno i intelektualno ubijanje naroda kroz tisak, da Hrvat zavoli Hrvata, da učitelj zavoli đaka, da student zavoli profesora, da vlast i narod postanu jedno. Velika zadaća, ali puna nade.

Tomislav Ivančić, Minuta za tebe; Book.hr