Duhovnost

GRAĐANI NEBA

Tomislav Ivančić: „Biti svet ne znači biti bez grijeha, bez slabosti…, nego nešto sasvim drugo!” Kako gledamo na svece? Pod hitno trebamo ispraviti svoj pogled na svetost, ako mislimo da su sveci neobični ljudi, da se čovjek takav treba roditi i slično... Svetac je normalan čovjek, kaže prof. Ivančić. A svim je svecima zajednička jedna stvar...

Tomislav Ivančić: „Slaviti Sve svete znači razmišljati: 'Pa ako je mogao on, mogu i ja! Ako je on došao u nebo, zašto ne bih i ja?”

Foto: Shutterstock


 

Svetkovinom Svih svetih spominjemo se ljudi koji su ušli u Božje kraljevstvo. To su ljudi koji su spašeni, koji su vjerovali Isusu Kristu, pošli za njim. Oni imaju novu naciju, koja se zove Crkva. Crkva je nebeska i zemaljska, to je zajedništvo. Oni gore, koji su već kod kuće – tamo kamo mi idemo, putujemo svaki tren – oni su sigurni, oni su ponosni što su ovdje na zemlji bili hrabri, što su se trudili biti sveti.

Jer biti svet ne znači biti bez grijeha, bez slabosti, da uvijek budemo samo dobri, samo čestiti, da činimo čudesa. Sveci su najčešće od svih išli na ispovijed, dakle to nisu ljudi bez grijeha, nego ljudi koji su…

Mi mislimo da su sveci neki izvanredni ljudi, a tek svetac je normalan čovjek. Jer biti svet ne znači biti bez grijeha, bez slabosti, da uvijek budemo samo dobri, samo čestiti, da činimo čudesa. Sveci su najčešće od svih išli na ispovijed, dakle to nisu ljudi bez grijeha, nego ljudi koji su osjetljivi za grijeh i zato se uvijek idu oprati i ne dopuštaju da ih grijeh nadvlada, da u grijehu žive, da legnu u krevet, a da nisu grijeh maknuli, da nisu oprali svoje duhovne zube, noge, ruke…

Prema tome, biti svet znači znati se kajati, znati drugome reći: „Opraštam ti“. Biti svet znači biti zagledan u ono što dolazi. A prije svega biti svet znači ljubiti Isusa iz Nazareta. Začuđen stajati pred Isusom iz Nazareta. Jednostavno se diviti. Jer, Isusa smo stavili previše u razne slike, kipove, križeve, na sličice i On je izgubio onaj svoj sjaj. Umišljamo kao da je On neko božanstvo i zaboravljamo da je On potpun čovjek, nama u svemu jednak (osim u grijehu). I onda, naravno, kada ne prepoznajemo Isusa i kad ne razumijemo da je On išao u smrt, da je On i za tebe i za mene umro, i da se je on borio i svađao s farizejima, da se je on skoro i potukao kad je istjerivao trgovce iz hrama uzevši bič i udarajući po svemu i po prisutnima. Takav je bio Isus, Bog.

Zašto se onda vi bojite kad malo udarite kravu, konja ili psa, da ste napravili grijeh? Ili kad nekog čovjeka jezikom ošinete? Dovoljno se je pokajati, reći: „Žao mi je“. Dovoljno je da vaša srdžba ne traje cijelu noć, da nad njom ne zađe sunce, kaže sveti Pavao.

Sveci su ljudi koji su postali prijatelji Isusa iz Nazareta, a da bi mu postali prijatelji, oni su…

Drugim riječima, sveci su ljudi koji su postali prijatelji Isusa iz Nazareta, a da bi mu postali prijatelji, oni su s velikom hrabrošću, odvažnošću i marljivošću čitali i čitali evanđelja. Zašto? Da bi upoznali osobu Isusa Krista. Jer ne spašavaju nas sve moguće zapovijedi koje imamo u Starom i Novom zavjetu, nego Isus kao osoba. I kad smo s Isusom, Osobom, u dobrim odnosima, kad je On naš prijatelj, ne možemo izgubiti! Moramo uvijek misliti da je Petru rekao: „Odlazi od mene, Sotono!“ (Kako je to mogao reći?!) A onda ga je učinio Papom. I da je desnom razbojniku rekao: „Bit ćeš danas u raju!“ (Isuse, pa kako razbojnika?!) I razbojnik je postao svet. Zašto vi i ja ne bismo postali sveti?

Slaviti svetkovinu Svih svetih znači prije svega gledati ovako: „Pa ako je on mogao, mogu i ja! Ako je on došao u nebo, zašto ne bih i ja?“

Zato je veoma važno na svetkovinu Svih svetih slaviti ne kao nešto što moramo proslaviti, otpjevati, moliti… Još bismo manje tog dana trebali ići na groblje jer onda pomišljamo kako su sveti na groblju, kako su jadni umrli, kako su patili, kako je to strašno biti svet. A to je sve krivo. Zašto ne vidimo da su toliki ljudi bili sveti? Da su živjeli sasvim normalno, jeli, pili, zarađivali za svoj svakidašnji kruh, živjeli u obitelji, samostanu ili u župnom dvoru? Zašto to sve gledamo tako drugačije?

Slaviti svetkovinu Svih svetih znači prije svega gledati ovako: „Pa ako je on mogao, mogu i ja! Ako je on došao u nebo, zašto ne bih i ja?“ I shvatiti da je jedan jedini put da se dođe u nebo: to je Isus. On kaže: „Ja sam Put“. Prema tome, nemojte se mučiti da biste bili dobri kršćani u tome da radite sto stvari i onda imate sto dužnosti i sve želite ispraviti. Tako nećete doći do svetosti, u nebo. Tako ćete doći u čistilište. Uzmite najprije samo jedno: a to je Isus! Čitajte o njemu, upoznajte ga, zavolite ga, razgovarajte s njime, pitajte ga, ispričajte mu koju šalu, da osjetite kako je bliz i neposredan u vašem životu. Uzmite ga za prijatelja, recite mu da mu želite biti prijatelji, da želite živjeti onako kako je On govorio, kako je živio – s ljubavlju za svakog čovjeka. I recite mu da vam je dragocjen, da je divno što je postao običan čovjek i što se prepustio lopovima i razbojnicima koji su ga raspeli na križ, a onda uskrsnuo i pokazao im: „Što vi nama možete?“ Onima koji su Isusovi nitko ništa ne može. Ako im bilo tko učini bilo što, Bog će ih vratiti natrag, na put života i sreće.

Sveci nisu samo oni koje imamo svaki dan u kalendaru, nego svi oni koji su ljubili Isusa i koji su ljubili čovjeka i zato mu praštali, koji su…

Isus je stvorio nebo i zemlju. Isus je uništio naše grijehe da mi možemo u nebo. Isus je postao najveći prijatelj čovjeka i čovječanstva. Isus je ostao u Crkvi, u Euharistiji, to je njegovo tijelo i njegova krv. Zamislimo! Tu je ostao opipljivo među nama. Isusa čuvamo u svetohraništu. Isus ima svoje tijelo koje se zove Crkva, ti i ja smo njegovo tijelo, dakle nismo izvan njega!

Kad prestanemo gledati svece kao neke čudake, kao neke koji su ostali predaleko, a mi ostali ne znam gdje, tada ćemo postati sveti. Kad ih počnemo gledati kao nešto sasvim normalno…

Sveci nisu samo oni koje imamo svaki dan u kalendaru, nego svi oni koji su ljubili Isusa i koji su ljubili čovjeka i zato mu praštali, koji su živjeli za drugoga i koji su htjeli doći u nebo.

Autor: Tomislav Ivančić; Book.hr

Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.

Komentiraj
U komentarima je zabranjeno vrijeđanje na bilo kojoj osnovi. Komentari koji sadrže uvredljive poruke ili neprimjerene izraze bit će uklonjeni.

Reci što misliš

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

Na vrh