Foto: Shutterstock

Danas su mnoge žene u braku s muškarcima koji nikada nisu emotivno sazreli, a možda nikada i neće. Ti muškarci odrasli su u disfunkcionalnim obiteljima, u kojima nikada nije bilo uspostavljeno ono osnovno povjerenje koje se postiže čistim, zdravim, nježnim dodirom i discipliniranjem punim ljubavi. Oni su skršeni izdanci raspršenih obitelji, ranjeni naraštaj koji utjehu nalazi u zloporabi raznih opijata ili u nagomilavanju materijalnih dobara. Puno ljudi danas se bori s izgubljenim osjećajem za apsolutnu narav vječnih Božjih zakona. Što god pruža osjećaj zadovoljstva, jednostavno mora biti u redu, a samo „zadrti“ govore o tome što je dobro, a što nije. Današnja generacija toliko je indoktrinirana zahtijevanjem svojih prava, umjesto da su bili poučeni o svojim dužnostima i odgovornostima. Malo tko danas razumije smisao polaganja vlastita života za dobrobit i blagoslov drugih.

„Većina sinova nikada nije ni imala snažan, zdrav muški uzor s kojim bi se mogla poistovjetiti“

Današnja žena svjesnija je onoga što ustvari jest nego današnji muškarac. Današnja kultura više narušava ulogu muškarca nego ulogu žene, premda – razumije se – i ženskom identitetu danas prijeti uništenje. Malo je današnjih muškaraca odraslo radeći uza svog oca, kao što je to činila prijašnja generacija. U današnjemu kaotičnom životu očevi koji vrijeme posvećuju djeci, koji svojoj djeci iskazuju ljubav i odgajaju ih ispravno i dosljedno prava su rijetkost. Većina sinova nikada nije ni imala snažan, zdrav muški uzor s kojim bi se mogla poistovjetiti. I majke su nesumnjivo važne, a sin se poistovjećuje s njom i prije rođenja. No, ako dječak u blizini nema oca koji bi u njemu razvio osjećaj sigurnosti i pripadanja, nema ni dovoljno samopouzdanja da se odmakne od sigurnosti koju mu pruža blizina majke i suoči se sa svijetom.

Dječak treba razviti odnos pun sigurnosti i identificirati se s ocem kada počne zamjećivati tjelesne razlike između oca i majke te kada se počne odvajati od majke jer je različit od nje. Ako odnos između oca i sina nije dobro uspostavljen (ili ako dijete nema kvalitetan odnos s drugim muškim uzorom), razvit će se teškoće s identifikacijom takva djeteta. Njegovo poimanje samog sebe bit će zbunjujuće. Djevojčice ne moraju činiti taj teški prijelaz. Naime, već od začeća djevojčice se identificiraju sa svojom ženskom prirodom (osim ako im se u djetinjstvu ne dogodi neka trauma koja im poremeti život, što može uzrokovati odbijanje identifikacije s majkom).

Tko će mladim muškarcima reći istinu o tome što to znači biti pravi muškarac?

I premda je većini današnjih muškaraca u djetinjstvu bila uskraćena prisutnost snažna muškog uzora, ipak su imali mnoštvo prilika usvojiti karakteristike televizijskih „junaka“ koji bez razmišljanja uskaču u krevet sa svakom djevojkom s kojom se makar i površno viđaju. Ti mladići odrasli su oduševljavajući se muževnim muškarcima koji nikada ne pokazuju prave emocije. Većina mlađih muškaraca toliko je puta imala priliku na TV-u vidjeti ubojstvo ili silovanje da su postali imuni na grozotu tih činova. Pornografija se reklamira kao „filmovi za odrasle“, prezervativi garantiraju „siguran“ seks, a ulazak u punoljetnost znači biti „dovoljno zreo“ da odeš van i napiješ se. Za one kojima se žuri „odrasti“ sve su te stvari, uključujući i razne droge, lako dostupne već u školskoj dobi.

Tko će mladim muškarcima reći istinu o tome što to znači biti pravi muškarac? Tko će im poslužiti kao primjer bogobojazne muževnosti, tako da mogu znati što znači biti suprug ili otac? Tko će im dati snagu duha da se mogu suprotstaviti razarajućim silama naše kulture? Tko će u njima probuditi savjest? Tko će ih poučiti o tome što je prava ljubav, i kako je prepoznati? Crkva se počinje buditi, jer je Duh Sveti poziva da djeluje.

Ulomak iz knjige „Iscjeljenje ženinih emocija – oslobođene od štetnih misli i osjećaja“ autorice Paule Sandford. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.