Svjedočanstva

VELIČA DUŠA MOJA GOSPODINA

Tijekom klanjanja Euharistiji često sam doživio da mi Isus zapali srce I nerijetko sam pokušavao postati „živa Euharistija“, prinoseći sebe kao što je to Isus činio, kako bih zauzvrat mogao postati još jedna mala Euharistija svijetu. (Rim 12, 1). To se posebno događa kada Bogu prinosim svoj život u običnim i svakodnevnim situacijama

Tijekom klanjanja Euharistiji često sam doživio da mi Isus zapali srce

Foto: Unsplash, Rachel Moore 


 

Središnja točka duhovnosti zajednice Magnificat je Euharistija i mjesto koje ona zauzima u životu zajednice. Euharistija koja se slavi, kojoj se klanja i koja se živi u središtu je života naše zajednice. Kao što je pisano: „Ja sam kruh života. Očevi vaši jedoše u pustinji manu i pomriješe. Ovo je kruh koji silazi s neba: da tko od njega jede, ne umre. Ja sam kruh živi koji je s neba sišao. Tko bude jeo od ovog kruha, živjet će uvijeke.“ (Ivan 6, 48-51) I također: „Tko jede moje tijelo i pije moju krv, u meni ostaje i ja u njemu.“ (Ivan 6, 56)

I nerijetko sam pokušavao postati „živa Euharistija“, prinoseći sebe kao što je to Isus činio, kako bih zauzvrat mogao postati još jedna mala Euharistija svijetu. (Rim 12, 1). To se posebno događa kada Bogu prinosim svoj život u običnim i svakodnevnim situacijama

Doista je nevjerojatno što možemo još dublje prodirati u ovo čudesno otajstvo naše vjere, slaveći Euharistiju načinom na koji živimo svoju svakodnevnicu. Više od tri desetljeća imam milost da svakodnevno primam Euharistiju, a tijekom klanjanja Euharistiji često sam doživio da mi Isus zapali srce, nadahnjujući me da budem čovjek molitve i Njegov duhovni suputnik. I nerijetko sam pokušavao postati „živa Euharistija“, prinoseći sebe kao što je to Isus činio, kako bih zauzvrat mogao postati još jedna mala Euharistija svijetu. (Rim 12, 1). To se posebno događa kada Bogu prinosim svoj život u običnim i svakodnevnim situacijama, u trenucima straha i radosti pa čak i kada samo sudjelujem u radosti ili tuzi svoga bližnjega.

Isus nas uči da vrata svoga srca uvijek držimo otvorenima, dan i noć, za one koji su u potrebi utjehe, duhovnog iscjeljenja, pastoralne brige, jednostavnog zagrljaja ili pak samo nekoga tko će ih saslušati

Isus nas uči da vrata svoga srca uvijek držimo otvorenima, dan i noć, za one koji su u potrebi utjehe, duhovnog iscjeljenja, pastoralne brige, jednostavnog zagrljaja ili pak samo nekoga tko će ih saslušati. Ovo euharistijsko sebedarje prisutno je u svakom činu služenja bližnjemu, koliko god malo ili veliko to služenje bilo.

Ulomak iz knjige „Veliča duša moja… Duh Sveti na djelu u mom životu“ autora Orestea Pesarea. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.

Više o knjizi pročitajte ovdje, a možete ju kupiti ovdje.

Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.

Komentirajte

Najčitanije

Na vrh