Foto: Shutterstock
Ostaviti mreže…
Kakvu je privlačnost imao Gospodin da je uvjerio konkretne ljude, naviknute na težak rad, s kojima se nije nimalo moglo manipulirati, da napuste sve i krenu za njim?
Pozvani su ostaviti mreže, odnosno napustiti ono što veže, i njih i nas, ono što nas sprječava da budemo slobodni, navike, odnose koji truju, obiteljske veze koje nas određuju.
Poziva nas također na relativiziranje onog pozitivnog i lijepog, poput pripadnosti obitelji, kako bismo dali prednost životu, razlikovali ono bitno od nebitnog…
Teško nam je ostaviti mreže.
Jakov i Ivan ih čak popravljaju, krpaju, umjesto da ih se riješe.
Često sebe smatramo žrtvama drugih ljudi ili svojih slabosti, ali, na kraju, nedostaje nam hrabrosti ostaviti ono malo sigurnosti koju imamo i na koju se žalimo…
Koliko osoba susrećem koje se žale na bijedan, razočaravajući, kastrirajući život i koje, kada su pozvane na promjenu, neutješno tvrde da to ne mogu učiniti!
Često sebe smatramo žrtvama drugih ljudi ili svojih slabosti, ali, na kraju, nedostaje nam hrabrosti ostaviti ono malo sigurnosti koju imamo i na koju se žalimo…
U opasnosti smo da budemo krvnici samima sebi, mi smo prvi protivnici promjena.
Da bismo bili učenici, potrebno je prije svega ostaviti ono što nas veže.
Da bismo potom postali ribari ljudi, odnosno ribari čovječanstva.
Potrebno je izvući na površinu čovječnost iz nas samih kao i iz osoba koje susrećemo.
Nikada se neću umoriti od ponavljanja toga, prije svega samome sebi.
Ili nas susret s evanđeljem čini više muškarcima, više ženama, ili to nije pravi susret.
Niti je vjerodostojan. (…)
Nastavak teksta pročitajte u knjizi „Ovce“ Paola Curtaza. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.
Knjigu možete nabaviti ovdje.
Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.
