Svjedočanstva

SVJEDOČANSTVO POLAZNICE ŠKOLE MOLITVE:

‘Teško je bez pomoći prihvatiti istinu’ Mnogi svjedoče kako im je „Škola molitve“ produbila vjeru i neizmjerno obogatila život!

tesko je bez pomoci prihvatiti istinu book evangelizacija

Foto: Shutterstock

 

“Ne znate li da ste hram Božji i da Duh Božji prebiva u vama? Ako tko razara hram Božji, toga će Bog razoriti, jer je svet hram Božji, a to ste vi. Neka nitko sebe ne zavarava! Ako tko među vama zbilja misli da je mudar u ovome svijetu, neka postane lud da bude mudar, jer je mudrost ovoga svijeta ludost pred Bogom!”
(1 Kor 3, 16 – 19)

“Ne znate li da ste hram Božji i da Duh Božji prebiva u vama? Ako tko razara hram Božji, toga će Bog razoriti, jer je svet hram Božji, a to ste vi. Neka nitko sebe ne zavarava! Ako tko među vama zbilja misli da je mudar u ovome svijetu, neka postane lud da bude mudar, jer je mudrost ovoga svijeta ludost pred Bogom!”
(1 Kor 3, 16 – 19)

„Škola molitve mi je došla u vrijeme kada sam se zapravo počela gubiti u vjeri. Svaka moja molitva bi počinjala s vapajima zašto me je ostavio.“

Isusova ludost me uvijek iznova fascinira, Njegovo biranje pojedinaca za prenošenje Istine. On koji uvijek dolazi u ono najgore, u područje samoga grijeha da nas spasi. Baš je njega izabrao, grešnika kakvog u ono vrijeme nije bilo. Sv. Pavao koji je živio u neznanju, koji je preko toga neznanja razarao hram Božji, koji je sam sebe zavaravao i koji je za sebe zbilja mislio da je mudar – s ovim svjedočanstvom niječe svoj život bez Boga i Istine. I zato volim sv. Pavla, volim njegovo prihvaćanje Istine o sebi i o Bogu. Izlazak iz zablude prema Istini.

Najviše mi se sviđa Isusovo milosrđe prema njemu. Nije Ga zanimalo što je progonitelj Njegove Crkve. Boljelo Ga je što sam sebe proganja, razara Hram Božji koji je u njemu. Volim Isusa koji uvijek prepoznaje onoga koji traži Istinu u lažima ovoga svijeta. Isusa koji kida sve okove i koji na Sebe preuzima sve grijehe. On je onaj koji uvijek čini sve novo. Ili kako kaže psalmist “Više si u srce moje ulio radosti nego kad obilno rode pšenica i vino.” (Ps 4, 8)

U mom životu nije bila ova istina, nije bilo nikakvog znanja o hramu Božjemu, i kao sv. Pavao sam u neznanju razarala taj Sveti hram u sebi. Iako sam u svakoj neistini kroz svoj život osjećala u sebi to ‘nešto’ što mi je jasno govorilo NE, prigušivala sam koliko sam mogla. Odbacivala sam istinu, ali je uvijek u meni bilo to ‘nešto’ što mi nije dalo mira.  Nije važno ni koliko dugo je to tako bilo u mome životu. Ono što nikad neću moći shvatiti je On koji je to sve na Sebe uzeo, radi mene. Polako smo se počeli  uhodavati, ja Njega upoznavati misleći da On nema pojma tko sam ja. A zapravo nisam znala da je bez Njega nemoguće poznavati samoga sebe.

Škola molitve mi je došla u vrijeme kada sam se zapravo počela gubiti u vjeri. Svaka moja molitva bi počinjala s vapajima zašto me je ostavio. Čak sam bila sigurna da me Isus ostavio. I odjednom se u mom životu pojavila škola molitve.
Pohađanjem škole molitve sam shvatila da me Isus zapravo pripremao za Istinu. Na prihvaćanje Istine o sebi, o Bogu i o drugima. Ono ‘nešto’ je dobilo svoj smisao – to je hram Božji koji je po sakramentima sagrađen u meni (zapravo, utkan je u mene). Želi Ga još više uljepšati i nadograditi živom Riječi. A upravo se to događa na školi molitve. Oblikovanje Riječju. Preko naših zajedničkih razmatranja jednostavno se moje srce počelo mijenjati, moj pogled na život, na sve.

U ovih godinu dana koliko sam u školi molitve, počela sam drugačije gledati na plodove Duha Svetoga. Počela sam i sama razmatrati, sve iznositi pred Njega. Moj odnos prema molitvi, prema Riječi se promijenio.

Prije sam mislila da sve trebam činiti iz ljubavi s tim da to osjećam. Sad znam da trebam činiti iz ljubavi, ali nije bitno osjećam li to. Trebam prihvaćati druge onakve kakvi jesu bez obzira što ih ne razumijem. Trebam opraštati iako u svojim ograničenjima to ne mogu shvatiti.

Jer u svakome od nas prebiva hram Božji. Uistinu je Božje milosrđe veliko i beskrajno. Trenutno mi je najveći primjer toga naš voditelj. Svaki put nam daje cijeloga sebe, svoje strpljenje, ljubav, prihvaćanje i razumijevanje. Ono na što me je najviše (nesvjesno) potakao je zahvaljivanje Bogu na svemu i primjećivanje Njegove prisutnosti u svemu oko sebe.

Tekst je prvotno bio objavljen u mjesečniku Book.

Detaljnije o tečaju „Škola molitve” možete pogledati ovdje, a on se trenutno odvija u: Zagrebu, Splitu, Rijeci, Zadru, Osijeku, Vinkovcima, Slavonskom Brodu, Našicama, Kninu, Koprivnici, Križevcima, Varaždinu, Bjelovaru, Ivanić Gradu, Sisku, Petrinji, Donjem Miholjcu. Ako niste iz spomenutih mjesta, ne brinite, pošaljite nam upit kako bismo se o svemu dogovorili.

Najčitanije

Na vrh