Foto: Shutterstock (Vranov, Slovačka. Ikona Majke od Neprekidne Pomoći. Samostan Presvetog Trojstva u Lomnici)

U 8. stoljeću u Grčkoj, u Ateni živio je sveti pustinjak. Bio je jako mudar i pobožan, i pametan što se tiče svjetovnog znanja a još mudriji i pametniji u svezi onog božanskog po Duhu Svetom. Zvao se Aigidios.

U gradu nedaleko te regije živio je određeni teolog. Ubojica čovjeka (vrag, usp. Iv 8,44) je posadio zlo sjeme sumnje u um ovog čovjeka, koje ga je tjeralo da preispituje vječno djevičanstvo presvete Bogorodice…

Nakon smrti svojih roditelja, razdao je svu imovinu i naslijeđe siromašnima i napustio rodni kraj.

Prvo što je napravio nakon toga jest da je otišao na hodočašće u Svetu Zemlju a zatim se povukao u skriveno i teško pristupačno područje u nutrini jedne pustinje, gdje je našao špilju blizu nekoliko drveća i osvježavajućeg izvora vode.

Veoma zadovoljan mirom koji je našao na toj lokaciji, odlučio je ostati tamo, živeći asketski život uzdržavajući se sa lokalnom divljom vegetacijom i mlijekom kojeg bi sakupio od košute koju bi mu Bog poslao.

U gradu nedaleko te regije živio je određeni teolog. Ubojica čovjeka (vrag, usp. Iv 8,44) je posadio zlo sjeme sumnje u um ovog čovjeka, koje ga je tjeralo da preispituje vječno djevičanstvo presvete Bogorodice.

„Kako je moguće“, često se pitao, „da bude Majka i Djevica?“

Jadni teolog je jako pokušavao odagnati ove demonske misli iz svoga uma, ali nije bio u stanju.

Čuvši za pustinjaka Aigidiosa, koji je posjedovao milost Božju kao i veliku mudrost, odlučio ga je posjetiti i pitati vezano za ovaj problem koji ga je mučio u nadi da će biti oslobođen od ovih blasfemičnih misli.

Kada je teolog došao na otprilike 450 metara od pustinjakova skloništa, pravedni starac je izašao iz svoje ćelije i krenuo prema teologu da se sretne s njime, jer je po Božjim milosnim darovima Duha Svetog znao da dolazi kao i koja su mu pitanja u srcu što ga muče.

Kada su se susreli licem u licem, teolog je kleknuo pred mudrog starca (pustinjaka) u znak poštovanja i kako bi ga pozdravio. No ovaj nije uzvratio. Umjesto toga, kucnuo je svojim štapom po kamenu…

Kada su se susreli licem u licem, teolog je kleknuo pred mudrog starca (pustinjaka) u znak poštovanja i kako bi ga pozdravio. No ovaj nije uzvratio.

Umjesto toga, kucnuo je svojim štapom po kamenu koji je stajao na tlu i glasno uzviknuo: „Djevica prije poroda!“

Dočim je to izrekao, dogodilo se nevjerojatno čudo: iz kamena je niknuo predivni cvijet ljiljana božanski prelijepog mirisa!

Potom je sveti starac udario štapom po drugi put u kamen glasno proklamiravši: „Djevica dok je rađala!“

Istog trenutka, niknuo je drugi, identični cvijet ljiljana.

Tada je udario štapom po treći put u kamen viknuvši: „Djevica ostala i nakon što je rodila!“

I treći nevjerojatno predivni cvijet ljiljana iznikne iz kamena.

Tada se starac vratio u svoju spilju, a da nije rekao niti jednu riječ dok je teolog stajao u mjestu zapanjen i zatečen ovim čudesnim događajem. Od tog trenutka bio je oslobođen od iskušenja i kasnije je svima pričao o ovom neizmjernom čudu u čast Najčistije, Majke Božje, Djevice Marije.

Petar Salečić, izdavačka kuća Kyrios; Book.hr