Duhovnost

OBRAĆENJEM DO DUŠEVNOG ZDRAVLJA

Temeljni lijek za naše boli i patnje Ako se pitamo konkretno što to znači, onda je važno u svom životu ne govoriti: „Gospodine, prihvaćam svoje patnje“, nego treba reći: „Gospodine, uđi u moju patnju“

Temeljni lijek za naše boli i patnje

Foto: Kinga Cichewicz; Unsplash

 

Gospodine, uđi…

Kršćanstvo je sloboda. Nije patnja, jer patnju imamo i bez kršćanstva. Nije Isus došao da donese patnju. On dolazi osloboditi nas. U korizmi je dobro misliti o slobodi. Isus dolazi da nas oslobodi. Isus je Spasitelj i Otkupitelj, pobjednik nad patnjom i smrti. On nas uvodi u novi svijet u kojem je moguće biti velik. On je temeljni lijek za naše boli i patnje.

Ako se pitamo konkretno što to znači, onda je važno u svom životu ne govoriti: „Gospodine, prihvaćam svoje patnje“, nego treba reći: „Gospodine, uđi u moju patnju. Uđi u moju svađu sa mojim susjedom, s mojim mužem, s mojom djecom. Gospodine, uđi u moju bol od bolesti, koja me je zahvatila. Uđi u moju shizofreniju, depresiju. Dođi, Gospodine, i pomozi mi! Treba najprije priznati da patiš. Da te bol razara i da je neizdrživa. Trebaš vapiti, vikati za pomoć.

Hoću li naći Isusa, moram priznati svoju patnju. Ne kažem prihvatiti, nego priznati

Prvo, dakle, trebaš priznati da te boli. Ako ideš liječniku i on te pita gdje te boli, a ti nećeš priznati, znači ne prihvaćaš svoju bol i bolest i ne daš liječniku mogućnost da te izliječi. Prema tome, prihvatiti patnju ne znači ići kao Isus i nositi križ. On je naše križeve uzeo, on je svu našu patnju uzeo, svu našu bol. Sve ono nečisto, otrovno i neljudsko, odvratno, uzeo je na sebe. To je prikovao na križ. Hoću li naći Isusa, moram priznati svoju patnju. Ne kažem prihvatiti, nego priznati. Jer, kad kažem: „Prihvaćam!“ ljudi pogrešno shvaćaju i misle da moram uzeti svoj križ i onda citiraju onu rečenicu: „Tko ne uzme svoj križ, ne može biti moj učenik.“ Ali dalje piše: „Tko uzima svoj križ, ide za mnom.“ Ide za Isusom! Dakle, ne uzeti križ i ići umrijeti, nego ići za njim. A kamo za njim? Zna se što dođe iza Velikog petka – Uskrs!

Prema tome, kad priznam svoju patnju, svoju bol, kad priznam da ne mogu izdržati, pred njim, ali pred njim, Gospodinom mojim, tad idem za njim. Upravo tada on ulazi u moju patnju, moju bol, ja ulazim u Njegov Uskrs, oslobođenje od boli i patnje.

Iz knjige „Obraćenjem do duševnog zdravlja“ autora Tomislava Ivančića.

Izdavač: Teovizija.

Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.

Najčitanije

Na vrh