Svijet

NOVO JAVLJANJE S. LJILJE

TAMO VLADA VELIKO SIROMAŠTVO I GLAD Pomozimo onima kojima je pomoć najpotrebnija! Teška situacija u Venezueli ne jenjava, javlja nam sestra Ljilja Lončar, misionarka Zdenca iz misije na otoku Margariti. Veliko siromaštvo i glad postali su tamošnja svakodnevica, kaže Ljilja zahvaljujući za vašu dosadašnju pomoć te poručujući da uz daljnju pomoć mogu nahraniti još gladnih obitelji: „Njima nije dovoljno pomoći jednom. Trebaju stalnu pomoć u namirnicama kako bi mogli nešto pojesti! Zadržimo čovjeka u središtu. Ne zaboravimo se staviti u službu siromašnog.“

Foto: sestra Ljilja

 

Sestra Ljilja je i dalje u Venezueli. Ne miruje. Unatoč COVID-u 19, koji je prisutan i među stanovnicima otoka Margarite, ne može ne vidjeti najpotrebitije. Zaštiti se koliko je u mogućnosti, maskom i rukavicama, ali ono što je najbolnije je glad, koju uočava oko sebe i koja je opasnija od COVID-a 19.

Obilazeći ih, misionari susreću surove životne situacije

Misionari Zdenca bore se protiv gladi bez obzira na situaciju, kaže nam. Ne izbjegavaju odgovornost i ne smatraju ljude, kako kaže papa Franjo, ‘običnim primateljima pomoći’. Misionari im donose konkretna i stvarna rješenja, zahvaljujući i vama, dobrim ljudima, prijateljima Zdenca koji i sami u ovim teškim vremenima ne zaboravljate potrebite.

U nastavku slijedi najnoviji izvještaj sestre Ljilje o stanju u ovom siromašnom i zapostavljenom dijelu svijeta.

„Nema im što dati jesti“

„Imam sestru koja ima šestero djece. Najstariji ima 13 godina. Nema im što dati jesti“, kaže Gustavo iz Millanesa. „I sam imam četvero djece. Jedva izlazim na kraj. Ne mogu pomoći sestri, a kad ih vidim, duša me boli. Jedan mali nimalo ne raste. Gubi kalcij. Molim vas, pomozite mojoj sestri“, moli Gustavo.

Od tada su prošla tri tjedna. Nismo imali hrane kako bismo mogli u opskrbljivanje uključivati novu djecu. U međuvremenu je došla pomoć od grupice Hrvata iz Munchena i od još nekoliko čitatelja portala Book.hr. Nabavili smo namirnice kako bismo ih mogli podijeliti obiteljima i pojedincima koji su u ovakvoj situaciji.

Poslala sam volontera Amauryja da posjeti obitelj Gustavove sestre i izvidi situaciju.

Gheosped Jesus ima osam godina. Ide u treći razred osnovne škole. Ne razvija se. Čak je manji od svog brata koji ima šest godina

To je osmeročlana obitelj. Mama Rosa ima 30 godina. Iz prvog braka ima četvero djece, iz drugog ima dvoje. Živi s novim partnerom, ocem zadnje dvoje djece. Najstariji sin ima 13 godina. Ide u prvi razred srednje tehničke škole. Slijede dvije kćeri koje idu u peti razred osnovne škole. Gheosped Jesus ima osam godina. Ide u treći razred osnovne škole. Ne razvija se. Čak je manji od svog brata koji ima šest godina. Poslije njega dolazi još dvoje djece, od šest i dvije godine. Žive u jednoj prostoriji. Novi „muž“ bavi se popravcima perilica. Međutim, sada nitko ništa ne popravlja.

Žive od socijalne pomoći koja je uvijek mala, sastoji se od ‘bolsa klap’, vrećica s namirnicama koje vojska daje jednom mjesečno. U ovo vrijeme COVID-a 19, pomoć je svedena na: 1 kg riže, 1 kg graha, 1 kukuruzna brašna, litru ulja. Različite su namirnice u različitim mjestima.

Njima nije dovoljno pomoći jednom. Trebaju stalnu pomoć u namirnicama kako bi mogli nešto pojesti za doručak i večeru

Blizu njih živi druga Gustavova sestra. Ima troje male djece. Dvoje starije je od jednog oca i priznati su. Treće od nepoznatog oca. Ono ima samo njeno prezime. Ista je materijalna situacija kao i kod prve sestre. Bez posla je, samohrana je majka. Svi, djeca i odrasli jako su pothranjeni. Njima nije dovoljno pomoći jednom. Trebaju stalnu pomoć u namirnicama kako bi mogli nešto pojesti za doručak i večeru. Uključit ćemo ih u dnevni ručak, ali to nije dovoljno za preživjeti. Trebaju i kod kuće jesti.

Takvih obitelji je puno. U vrijeme korone mnoge obitelji Venezuelanaca pješke su se vratile u Venezuelu.

Prema tome koliko dobijemo možemo davati

Imamo još nešto hrane za podijeliti od ovoga što smo nedavno dobili. Ovisno o tome koliko dobijemo, toliko možemo i davati.

Namirnice koje dijelimo ovaj put su: riža, crni grah, tjestenina, konzerve sardine i konzerve tune.

Ovako završava najnoviji izvještaj o stanju na otoku Margariti sestra Ljilja pozivajući: Zadržimo čovjeka u središtu. Ne zaboravimo se staviti u službu siromašnog.

Sestra Ljilja Lončar, misionarka Milosrđa

 

Pomozimo onima kojima je pomoć najpotrebnija. Kako, možete pročitati u nastavku:

KAKO DONIRATI?

Udruga „Zdenac“ neprofitna je organizacija civilnog društva koja svoj rad temelji na kršćanskim vrednotama; misiju na otoku Margarita u Venezueli pokrenula je 2014. godine. Svoju donaciju za podršku djeci u Venezueli možete uplatiti u obliku jednokratne uplate ili trajnog naloga:

Primatelj: Zdenac
Ivana Gorana Kovačića 39
10370 Dugo Selo
IBAN: HR9023400091110984714
Poziv na broj odobrenja: 90
Opis plaćanja: Donacija „Za djecu Venezuele“

Kako do trajnog naloga?

Odite u svoju banku
Zatražite od službenice/ka otvaranje trajnog naloga u korist Zdenca
Dogovorite iznos, datum prijenosa i trajanje naloga.

 

Više o radu udruge „Zdenac“ možete saznati ovdje. Kontaktirati ih možete ovdje. A veliki intervju sa s. Ljiljom Lončar za naš portal možete pročitati ovdje.

Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.

Komentirajte

Najčitanije

Na vrh