Foto: Shutterstock
Tek trag prašine s tvoga remenja
Otiska Tvoje ljubavi
Pod mojim rebrima
Utisnutog svetog pomilovanja
Grijeha čovječanstva što se nastanilo u meni
Bio bi dovoljan da ozdravim od sebe same
Prosijao si moje godine
Kroz svetost srca Ljubljenog svoga
Udahnuo tek titraj daha života, novog
Što bio bi dovoljan spasiti tisuće vrjednijih
Dostojnijih od mene
A ti
Ti odabra mene.
I čuh
Talitha, koum!
Ustah, očiju svjetlijih od sunca
Ispunjena slašću novog rođenja
Rastopljena k’o pročišćeno zlato
Kao majčina burma
iz kuta napukle drvene kutije obiteljskog nasljeđa
još uvijek sjajna kad otvorim sjećanja djetinjstva,
iako mame već odavno nema
Talitha, koum!
Ustadoh ozdravljenog života
Mislima smjedoh dotaknuti unutarnje rane
Triju brazgotina moga trpljenja
Što vazda srce drže u šaci, da ne zaboravi
Talitha, koum!
I proteče kroza me silna milost nekog sjaja
Što mogu ga razumjeti tek oni što „oživješe od mrtvih“
I začuh, skutrena na nečijim rukama
Jezike silne što ne razumjeh, zovu ih anđelski
I nadvi se nada me nešto kao oblak u sjaju
Začuh lepet ptice.
I ništa očima ljudskim ne vidjeh, al vidjeh!
U visini oćutjeh lepet krila goluba
U bijelom
Mekoću pahuljastog oproštenja mog novog rođenja
I vidjeh sliku živu nada mnom,
Golubice s nebesa
I krunu Gospodina mojega kako nada mnom leti
Anđelske molitve zvuk.
Otpočinuh u Duhu.
Talitha, koum!
Ugledah opet iste ljude oko sebe
Svijet isti,
Zlo,
Grijeh,
Bol,
Prijevaru,
Strah,
Plač,
Smrt,
Tugu.
Sve, sve je ostalo isto,
Samo ja, milošću Tvojom
Dotaknuta
Naučih vidjeti u svemu samo – dobro!
Autor: S.T.
Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.
