Razno

IZ KNJIGE „MOJE IME JE SOTONA. ZAPISI O EGZORCIZMU

TAJNA O PAKLU Ovu je definiciju opsjednuta mlada djevojka dala egzorcistu Duboku sam teološku definiciju dobio od djevojčice (opsjednute, opaska urednika), koja mi u toj dobi nije mogla sama reći nešto slično

opsjednuta djevojka

Foto: Unsplash, Sayan Ghosh 

 

Tijekom svojih egzorcizama otac Candido više je puta čuo kako demoni govore o paklu, o tom mračnom mjestu koje su također, kao što smo vidjeli, sveta Faustina Kowalska ili navodni međugorski vidjeoci vrlo detaljno opisali nakon nekih viđenja. Za vrijeme svojih pontifikata pape su često govorili o tom mjestu, dajući svoje tumačenje i svoje precizno teološko viđenje u svjetlu onog što kaže Katekizam Katoličke Crkve. Benedikt XVI., na primjer, upozoravao je vjernike govoreći da se u današnje vrijeme premalo govori o paklu: „Isus nam je došao reći da nas sve želi u raju i da pakao, o kojem se malo govori u ovo naše vrijeme, postoji i vječan je za sve koji zatvaraju srce pred njegovom ljubavlju.“

Pakao više no mjesto označava stanje u kojem se nalazi onaj koji se slobodno i konačno udaljio od Boga, izvora života i radosti

Ivan Pavao II. nekoliko je godina ranije razmišljao o davanju još preciznije slike kad je održao katehezu pod naslovom „Pakao kao konačno odbacivanje Boga“, pojašnjavajući da je to mjesto „krajnja posljedica samoga grijeha koji se okreće protiv onog koji ga je počinio. To je situacija u koju se konačno dovodi onaj koji odbacuje Očevo milosrđe čak i u posljednjem trenutku svog života. Slike kojima nam Sveto pismo predstavlja pakao moraju biti ispravno protumačene. One prikazuju potpuno razočaranje i ispraznost života bez Boga. Pakao više no mjesto označava stanje u kojem se nalazi onaj koji se slobodno i konačno udaljio od Boga, izvora života i radosti.

Ovako Katekizam Katoličke Crkve sažima vjerske činjenice o tom pitanju: ‘Umrijeti u smrtnome grijehu, a da se čovjek za nj nije pokajao i prihvatio milosrdnu ljubav Božju, znači, po svom slobodnom izboru, ostati zauvijek odijeljen od njega. To upravo jest stanje konačnog samoisključenja iz zajedništva s Bogom i s blaženicima, koje označujemo riječju pakao’ (br. 1033). Osuda se stoga ne pripisuje Božjoj inicijativi, jer u svojoj milosrdnoj ljubavi On ne može htjeti ništa drugo do spasenja bića koje je stvorio. U stvarnosti stvorenje je ono koje se zatvara njegovoj ljubavi. Osuda se sastoji upravo u konačnom udaljavanju od Boga, koje čovjek slobodno odabire i potvrđuje smrću koja zauvijek zapečaćuje taj izbor. Božja presuda samo potvrđuje to stanje.“

Pakao je želja da se udaljim od Boga jer ne želim Božju ljubav. To je pakao. U pakao ide samo onaj koji Bogu kaže: ‘Ne trebam te, sam ću se snaći’

Prema papi Franji to je mjesto plod osobnog izbora svake osobe koja se svojevoljno odluči udaljiti od Gospodina. Bergoglio, zapravo, kaže: „U pakao te ne šalju: ideš tamo jer ti odabireš biti tamo. Pakao je želja da se udaljim od Boga jer ne želim Božju ljubav. To je pakao. U pakao ide samo onaj koji Bogu kaže: ‘Ne trebam te, sam ću se snaći’, kao što je učinio đavao za kojeg jedino možemo biti sigurni da je u paklu.“

Ako je netko u životu uzeo ‘cjepivo’ protiv Božanskog milosrđa, gotovo je

Nije slučajno da Franjo tvrdi kako je siguran samo u nazočnost demona na tom mjestu: u nekoliko je navrata Papa, zapravo, izjavio da će zahvaljujući neizmjernom Božjem milosrđu koje svima oprašta, samo malobrojne duše stvarno završiti u paklu. „Ne znamo“, rekao je Papa, „postoje neki, a među njima su i mnoge povijesne ličnosti, koji su sve do kraja ostali zatvoreni za Božju ljubav. Ali nikad to ne možemo znati jer je Bog bolesno milosrdan. Točno je, također, da On ne može učiniti ništa ako Mu se ne otvori srce. Ako je netko u životu uzeo ‘cjepivo’ protiv Božanskog milosrđa, gotovo je.“

Amantini je, naprotiv, preko ljudi svih dobnih skupina izravno kroz đavolski glas čuo o Sotoninu kraljevstvu, čak i od djece koja su se odjednom pretvarala u učene filozofe i teologe sposobne izraziti se visokim i uglađenim jezikom. I sâm otac pasionist na jednom je skupu održanom u Rimu, u ulici Nomentana, na kojem su sudjelovali umjetnici, profesori i stručnjaci raznih profila, ispričao ono što je svojim ušima čuo o paklu. Transkript tog skupa nalazi se u privatnoj arhivi jednog bivšeg Amantinijeva suradnika koji mi je omogućio pregledavanje spisa. Otac Candido kaže:

Definicija od opsjednute djevojke

„Krenimo od definicije pakla: kad su se dvije osobe ovdje na zemlji mrzile do smrti, kako se to dvoje slažu tamo? Duboku sam teološku definiciju dobio od djevojčice (opsjednute, opaska urednika), koja mi u toj dobi nije mogla sama reći nešto slično: ‘Budalo! Tamo je svatko prisiljen očajnički oplakivati zlo koje je počinio, bez mogućnosti odnosa s bilo kim.’

To je kao da je netko živ pokopan, probudi se i pred sobom stalno ima počinjeno zlo

Pakao je groblje, svatko je sam sa sobom i sa svojim grijehom. To je kao da je netko živ pokopan, probudi se i pred sobom stalno ima počinjeno zlo. To je definicija demona koju mi je dala ta djevojka, mlada djevojka! Taj je duh govorio: ‘Ne mogu više, ne mogu više. Odlazim, ali ovdje dolazi netko mnogo moćniji od mene. Vidjet ćeš ti svoje kad on dođe.’ Pitao sam ga kako se zove i rekao mi je: ‘Zabulon.’ I dodao je: ‘Vidim ga, ovdje je.’ Evo, to se događa jer još nisu u ponoru, oni su demoni koji još nisu stavljeni u pakao, ali i oni će biti pokopani. I nemojte misliti da su prokleti ljudi ti koji ulaze u ljudska tijela jer to je laž. Sotona je taj koji tamo odlazi, Sotona je taj koji ulazi u njih. Može onda i prevariti jer njemu su svi putevi dobri.“

Iz knjige „Moje ime je Sotona. Zapisi o egzorcizmima – od Vatikana do Međugorja“ autora Fabija Marchesea Ragone. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.

Knjigu možete nabaviti ovdje.

Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.

Komentirajte

Najčitanije

Na vrh