Poučne priče

SVU SVOJU BRIGU BACITE NA NJEGA JER SE ON BRINE ZA VAS

Bog uvijek čuje kad stružemo po dnu lonca „Zašto plačeš, mama?” pitao je dječak. Poljubila mu je ružičasti obraz, a onda pokazala na prazan lonac. Polako se primakao loncu, podigao poklopac i pogledao u njega. Na trenutak na njegovu se malom licu pojavio zbunjen pogled. A onda se sjetio! Znao je da kad god se u prošlosti pojavila hitna situacija, Bog ih je uvijek iz nje izveo...

Bog uvijek čuje kad stružemo po dnu lonca

U planinama Blue Ridge u staroj Virginiji nalazila se je neobična južnjačka seoska brvnara. Oko nje bilo je nekoliko rali tla očišćena od šume. Muž, žena i petero male djece pokušavali su preživjeti od proizvoda s malog imanja. A onda je došao dan kad je muž otišao kući…


Jadna udovica ostala je u siromaštvu s petero male djece. Oko male kolibe počele su zavijati zimske oluje. Bilo je to visoko u planinama i pred vratima se počeo gomilati snijeg. Ali ona je ljubila Isusa i sve je njezino pouzdanje bilo u Gospodinu. Mala obitelj bila je doista bespomoćna, ali Onaj koji čuje gavrane kad grakću raširio je nad njima zaklon od svojih krila.

Najmlađi je sin bio dijete molitve. Više nego jednom bio je nadahnuće vjeri svoje majke. On nikada nije izašao iz svoga svijeta od onih nekoliko rali zemlje. Ako je Isus u Bibliji rekao nešto srcu toga malog dječačića, tako je bilo. Misao sumnje nikada nije ušla u njegov um. I tako je običavao brisati suze svoje majke. Više nego jednom njezini su se jecaji pretvorili u zahvaljivanje zbog njegova dječjeg glasića.

Zaliha hrane u njihovoj smočnici postajala je sve manja i manja, a tako i u loncu. Svakoga sljedećeg dana bilo je manje i manje hrane, dok se jednoga dana nije vidjelo dno lonca.

„Zašto plačeš, mama?” pitao je dječak. Poljubila mu je ružičasti obraz, a onda pokazala na prazan lonac. Polako se primakao loncu, podigao poklopac i pogledao u njega. Na trenutak na njegovu se malom licu pojavio zbunjen pogled. A onda se sjetio! Znao je da kad god se u prošlosti pojavila hitna situacija, Bog ih je uvijek iz nje izveo. Srce mu je uzbuđeno kucalo dok je gledao majčino lice. Rekao je: „Mama, mislim da Bog uvijek čuje kad stružemo po dnu lonca.”

Riječ se još jednom opravdala: „Djetešce njih će vodit”. Nije dugo prošlo i vani su se začula zvonca saonica. Neki im je ljubazan kršćanin dopremio u saonicama hranu i sve drugo što im je bilo potrebno. Malen dječak bacio je pogled na sve one stvari na saonicama koje će se ubrzo unijeti preko praga, a onda kleknuo uz lonac da moli. Bio je u pravu. Bog uvijek čuje kad stružemo po dnu lonca. Ako se nikada ne bi ispraznio, ne bi bilo mnogo mjesta za vjeru. Ako kušnje nikada ne bi došle, nikada ne bismo upoznali milost pouzdanja.

Bacite sve svoje brige na njega jer on se brine za vas!

Autor: Charles S. Price
Izvor: „Put života”

  • 370
  •  
  •  
  •  
  •  
Klub prijatelja
Na vrh
error: Sadržaj je zaštićen !!