Foto: Sluga Božji fra Ante Antić Facebook

Potpisana s K.A., a kako razaznajemo iz pisma, redovnica, podijelila je svoje svjedočanstvo s vicepostulaturom sluge Božjega fra Ante Antića o svetom životu Božjeg sluge. Ona je bila posljednja osoba kojoj je otac Antić udijelio sakrament pomirenja i svoj blagoslov. Njezino svjedočanstvo, s dopuštenjem, prenosimo vam s Facebook stranice Sluga Božji fra Ante Antić:

Bio mi je ispovjednik kao i duhovni vođa od 1959. do 1965. On je bio sveta života. Posjedovao je karizme nadnaravnog sadržaja: pronicavost, dalekovidnost i dar proricanja. Svjedok sam svega gore navedenoga.

Približavalo se vrijeme za novicijat, pa sam češće odlazila kod oca Antića, a on bi me često korio sljedećim riječima: »Ćerce, ćerce – ohola, ohola«

Bila sam kandidatkinja i pripravnica za novicijat u družbi (…) u Zagrebu u Maksimiru. Približavalo se vrijeme za novicijat, pa sam češće odlazila kod oca Antića, a on bi me često korio sljedećim riječima: »Ćerce, ćerce – ohola, ohola«.

Njegov pronicavi pogled – vidovnjački duh po kojem je on sve unaprijed znao, tako da nismo ni usta otvorile. Ostale smo zapravo bez riječi. Otac Antić počeo je uobičajenim: „Ćerce …“

Jednom zgodom zamoli me č. s. prefekta G.S., znajući da idem kod oca Antića, da uzmem sa sobom jednu pripravnicu za novicijat – B. T., koja je htjela »izići«, tj. napustiti samostan. Naravno rekla sam joj: „B., idem kod oca Antića. Ideš i ti sa mnom!?“

Obadvije smo pošle i došle u Vrbanićevu. Najprije smo naravno ušle u kapelu, kleknule u prvu klupu da se malo saberemo. Nije trebalo dugo čekati da se o. Antić pojavi pred nama… Njegov pronicavi pogled – vidovnjački duh po kojem je on sve unaprijed znao, tako da nismo ni usta otvorile. Ostale smo zapravo bez riječi. Otac Antić počeo je uobičajenim:„Ćerce…“ Javno je ispovjedio moju kolegicu bez obzira na moju nazočnost…

Proročanstvo moje budućnosti izrazio je ovako: Riječima je nju korio a u mene prstom upirao govoreći – „Na jedna će je vrata izgoniti, a ona će se na druga vraćati.“ Tada nisam shvaćala što to znači, ali sam to poslije u životu iskusila. Od onda do danas, nemoguće je sve nabrojiti i pojedinačno opisati. Evo samo par zgoda:

Progoni

Osjećala sam njegovu pomoć i blizinu. Stigla su me teška iskušenja, bolest i nerazumijevanje. Bolnica mi je postala drugi dom. Nikada me nitko nije pohodio, pa niti sami poglavari. Jednostavno su me smatrali umišljenom bolesnicom

Činili su sve moguće pritiske da iziđem sama, ali uz njegovu pomoć jako sam se borila za svoje zvanje. Osjećala sam njegovu pomoć i blizinu. Stigla su me teška iskušenja, bolest i nerazumijevanje. Bolnica mi je postala drugi dom. Nikada me nitko nije pohodio, pa niti sami poglavari. Jednostavno su me smatrali umišljenom bolesnicom usprkos brojnim operacijama, i to sve jedna za drugom. S druge strane, po Božjoj providnosti, dolazile su osobe koje nisam poznavala. Tražile su me po imenu i pitale da li mi što treba.

Doživjela sam progone. Što ću sada iznijeti nije za povjerovati. Tjerali su me do te mjere da su mi promijenili identitet i dokumente i učinili me Srpkinjom, rođenoj u Srbiji ili Crnoj Gori. Sve sam uspjela riješiti i nikoga nisam okrivljivala za sve to. Sve navedeno imam pismeno sačuvano. To mi je prorekao i o. fra Ante Antić…

„Dolaziš mučiti čovjeka koji umire, gubi se!“, dok je otac Antić iz sobe zahtijevao: „Pusti je unutra!“

Još jedno čudo. Bila sam posljednja osoba, kojoj je otac Antić podijelio sakrament pomirenja i svoj blagoslov. Žao mi je jer je to nestalo u ratu. Za ovu izjavu može posvjedočiti pater koji je na vratima čekao liječnika, ako se sjeća prizora kako je na mene vikao: „Dolaziš mučiti čovjeka koji umire, gubi se!“, dok je otac Antić iz sobe zahtijevao: „Pusti je unutra!“ kratko nakon toga otac Antić je umro.

Dobri otac Antić /glasilo vicepostulature sluge Božjega fra Ante Antića /broj (157-158) godina 2015 /