Fra Remigije svjedočit će o svom svećeničkom pozivu, životu i djelovanju.

Zašto „izvanredni“ MES?

• zato što ga predvodi evangelizator-misonar, koji je djelovao u Peruu 42 godine – fra Remigije
• zašto što je fra Remigije ovogodišnji zlatomisnik
• zato što Kristofori žele ovom prilikom posebno zahvaliti Gospodinu za sve dobrobiti koje su primili i koje primaju po svećeničkom služenju fra Remigija

Crtice iz života fra Remigija Tome Mlinarića

Fra Remigije rođen je 16. prosinca 1941. u Ludbreškom Sigecu, kao sedmo dijete u obitelji. Od jedanaestero djece, još je jedan sin bio svećenik (+Stjepan) i dvije su sestre redovnice. Po završetku osnovne škole u Ludbregu, fra Remigije 1956. godine ulazi u Franjevačko sjemenište u Zagrebu. Nakon odsluženog vojnog roka, polaže maturu i nastavlja studij filozofije u Samoboru, a potom i studij teologije u Zagrebu.

Svećeničko ređenje

Za svećenika ga je zaredio pokojni kardinal Franjo Kuharić, 29. lipnja 1967. Prvu godinu svećeničkog služenja proveo je na Trsatu. Potom tri godine u Virovitici, zatim u Krapini i u Đurmancu, gdje pomaže u obnovi crkve.

Božjom Providnošću i spletom ljudskih okolnosti, prebačen je u Varaždin, gdje je dobio priliku pripremiti se za misijski poziv, koji je osjetio još u ranom djetinjstvu. Na molbu biskupa Apostolskog Vikarijata u San Ramónu u Perúu, Franjevački Definitorij Provincije u Zagrebu i Generalni Definitorij u Rimu daju mu „Obedencijal“ (Pismo „poslušnosti“-poslanja) kao „Apostolskom Misionaru“. 15. srpnja 1975. odlazi iz Zagreba i stiže u Limu na dan Karmelske Gospe, 16. srpnja.

Misijsko djelovanje

Prvih pet godina misionarskog služenja provodi uz biskupa Apostolskog Misionarskog Vikarijata u San Ramonu, radeći u obližnjem rudniku San Vicente, da bi se više zbližio s ljudima. Narednih pet godina djelovao je na misionarskom području San José de Amazonas na rijeci Amazoni i u planinskom dijelu Tingo María. Obišao je preko 90 misijskih naselja na Amazoni i njeni pritocima. Jedno vrijeme proveo je radeći s gubavcima u naselju San Pablo. Suživot s gubavcima ostavio je u njemu neizbrisiv trag.

Zbog zdravstvenog stanja premješten je u brdovito područje misijskog područja Tingo Marija. 1985. godine dolazi u Limu, gdje mu je dodijeljen rad sa studentima. Nedugo nakon dolaska u Limu, biskup moli Provincijala da ga imenuje voditeljem karizmatske mladeži. Ubrzo je imenovanje prošireno na cijeli Perú. Povjerena mu je zahtjevna i opsežna zadaća restrukturiranja sadržaja i načina održavanja karizmatskih seminara i formiranja poslužitelja.

Naporan rad u svakodnevnom obilaženju Karizmatskih molitvenih zajednica te posljedice zaraza nakupljenih tijekom višegodišnjeg boravka u prašumi i rijeci Amazone, dovele su do toga da je na Veliku Subotu 1987. završio u klinici, izgubivši gotovo svu krv. Nije trebalo dugo da liječnici ustanove kliničku smrt.

Buđenje iz ‘kliničke smrti’

Tada su se dogodile dvije stvari, koje su im „pomrsile znanstvene zaključke“. Prva, kad su preko radija i televizije tražili donatore krvne grupe 0-negativ, svi su doznali da je fra Remigije na umoru i mnogi su počeli zdušno za nj moliti. Druga, nisu znali tko je ovlašten za preuzimanje tijela i pogreb: župnik, fratri ili misionari. Tada je liječnik rekao (oko pola noći): „Vi se nagodite do jutra, pa neka liječnik koji preuzme jutarnje dežurstvo, potpiše nalog za prijevoz iz bolnice u mrtvačnicu. Zahvaljujući karizmaticima i drugim moliteljima, ujutro ga je liječnik nije našao mrtvog u krevetu. Kad ga je ugledao kako hoda, malo je nedostajalo da, umjesto Remgija, liječnik završi u mrtvačnici.

Nakon smrti dotadašnjeg kapelana klinike, spletom okolnosti fra Remigije postaje prvo privremenim, a onda i ‘trajnim’ kapelanom klinike, sve do 2000. godine, kada  napušta kliniku i odlazi na ‘stalni boravak’ u franjevački samostan. Uz pomaganje na župi, nastavlja i svoj rad s grupama.

Osnivanje Svećeničkog Bratstva Isus Živi

Tih godina, zajedno s fra Buenaventurom Dureauom, tadašnjim nacionalnim koordinatorom Katoličke Karizmatske Obnove Perúa (KKOP), preuzima realizaciju projekta osnivanja karizmatske zajednice za studente teologije koji dolaze iz karizmatskih molitvenih grupa i žele ostvariti svoje svećeničko služenje, koristeći se karizmatskim iskustvom. Ujedno bi upravo ti svećenici pomagali u duhovnom vodstvu karizmatika, osiguravajući zdrav katolički i crkveni duh i djelovanje. Tako je nastalo Fraternidas Sacerdotal Jesús Vive (FSJV) = Svećeničko Bratstvo Isus Živi.

Svrha bratstva jest odgoj svećenika, koji će uz uobičajene službe na župama biti spremni i  sposobni svojim svećeničkim pozivom služiti Crkvi i u misijskim područjima i drugdje, gdje je potreba, osposobljeni potrebnim znanjem i iskustvom susreta sa živim Bogom. U 17 godina postojanja, kroz tu je karizmatsku odgojnu ustanovu prošlo više od 11 aktualnih svećenika. Neki su prešli u ‘vanjske svećenike’, dok su njih sedmorica ostala djelovati unutar bratstva.

2004. fra Remigije premješten je na Tabor, da pomogne fra Zvjezdanu Liniću, koji je ondje djelovao. Uz služenje u samom Taboru, počeo je, u kući na Žumberku, održavati posebne seminare za rast u osobnoj vjeri i kršćanskoj zrelosti: 5 koraka, Uzajamni rast u ljubavi te Molitveno-biblijski tečaj, koji prati tempo 5 koraka.

Suradnja s Kristoforima

Tih je godina bio na raspolaganu i Kristoforima, u procesu formiranja pravnih osoba Kristofora i pripremi materijala za proslavu 40. Katoličke Karizmatske Obnove, u suradnji s Centralnim uredom u Rimu (ICCRS).

2007. godine, biskup Apostolskog Vikarijata u San Ramónu, traži franjevačke poglavare, na zamolbu fra Buenaventure Dureaua, da ga vrate u Perúu, kako bi preuzeo dužnost Poglavara i Odgajatelja, ali i graditelja sjemeništa FSJV. Na toj dužnosti ostaje do 2014. godine. Tijekom svih tih godina, dolazio je na tromjesečni ‘odmor’ i pomagao fra Zvjezdanu, te je nastavio s održavanjem seminara na Žumberku i otoku Prviću. 2014. poglavari ga vraćaju u provinciju.

Do sada mu nije povjerena nikakva dužnost ni služba. No rado prima osobe koje traže molitvu ili duhovi savjet, bilo da ga osobno posjete ili razgovorom i molitvom preko mobitela. Osobe koje su bile na seminaru 5 koraka, povremeno se okupe pa im održi (u župama gdje to župnici žele) subotnju duhovnu obnovu. U zadnje dvije godine održao je seminar Rast u kršćanskoj osobnosti (5 koraka) na Krapnju, Zaostrogu i dva puta u Ludbregu.

Svi vi, koji ste u mogućnosti, dođite u subotu u Ravnu Goru i poslušajte zanimljivo svjedočanstvo misionara, svećenika i evangelizatora i duhovno se obogatite! 🙂