Foto: Shutterstock

U ljeto 2016. godine završio sam treću godinu studija i postao inženjer. Planirao sam upisati i diplomski studij (dodatne dvije godine), nakon kojeg bih postao magistar u struci. Na mom fakultetu ograničen je broj redovnih studenata (koji ne plaćaju studij), a oni koji upišu izvanredni studij za te dvije godine trebaju platiti 36 tisuća kuna i uz to gube studentska prava. Na diplomski studij tada su se prijavila 142 studenta, a primali su 15 redovnih i 60 izvanrednih studenata, što je značilo da moram biti među 15 najboljih kako ne bih morao plaćati studij.

„Zašto si mojim roditeljima i meni dao ovaj teret?“

Iako sam relativno dobro napisao prijemni ispit, nisam uspio biti među tih 15 koji nisu plaćali studij (bio sam 18. na listi), a zaista sam želio nastaviti studij. Bio sam jako blizu, ali moj prijatelj i ja nismo upali. Znali smo da će nam roditelji nekako platiti, no nismo ih htjeli opterećivati a ni početi sa 36 tisuća kuna duga kada se zaposlimo. Bio sam ljut i žalostan. Pitao sam Boga: „Zašto? Zašto si mojim roditeljima i meni dao ovaj teret? Pa bio sam tako blizu da upadnem, a želim nastaviti studirati…“. Malo sam se ljutio na Boga iako mi je govorio da on može sve okrenuti na dobro.

Nedugo nakon objave rezultata, mamina je prijateljica bila na kavi. Ona je vjernica i mama joj je sve ispričala. Bili smo malo žalosni. Ta mi je žena rekla: „Ne brini, Bog zna zašto i on ima plan. Samo vjeruj i sve se može okrenuti na dobro.“ Ja sam tada razmišljao: „Pa upravo sam ostao bez 36 tisuća kuna, kako to može biti dobro? Zar nije postojalo neko drugo rješenje? Kako gubitak tolikog novca može biti dobar?“ Otišao sam pomalo ljut u svoju sobu i odlučio se pomoliti. Rekao sam Bogu sve i predao mu situaciju u kojoj sam se nalazio. U jednom mi je trenutku došlo: „Sada samo vjeruj i gledaj koliko sam velik.“ Premda tada nisam vidio način na koji bi Bog to izveo, odlučio sam vjerovati. No, to što ja nisam vidio način, nije značilo da on ne postoji.

„U jednom mi je trenutku Bog posvijestio…“

Znate što se onda dogodilo? Pošto smo morali platiti studij, roditelji su me poticali da se zaposlim na stalno uz studij, da im pomognem otplaćivati školarinu jer nisu bili sigurni kako će to izdržati a i toga sam i sam bio svjestan. Počeo sam tražiti posao u struci i Bog mi je na prvom razgovoru providio predivan posao u tvrtki u kojoj i danas radim. Predavanja su mi bila nakon posla, tako da sam sve uspijevao odraditi. U jednom mi je trenutku Bog posvijestio da studij plaćam 36 tisuća kuna, a da ću u te dvije godine zaraditi oko 140 tisuća kuna. Da sam studij upisao kao redovan student, ne bih morao plaćati studij, a vrlo se vjerojatno ne bih ni zaposlio. Na kraju sam zapravo bio u plusu za oko 100 tisuća kuna, jer nisam upisao redovni studij. Bog sve okreće na dobro!

Za Book.hr priredila G. J., I. A.; svjedoči N.N. (Podaci poznati uredništvu.)

Svoje nam svjedočanstvo možete poslati  e-mailom na adresu: [email protected].