Prošla godina bila mi je jedna od najtežih godina u braku, neke stvari koje su se godinama stavljale pod tepih i neki problemi koji su se godinama nakupljali i nisu se rješavali, stigli su „na naplatu” te iste godine.

Sa suprugom se odnos znatno pogoršao, nastupilo je vrijeme „mraka”. Vjerujem da će me razumjeti svatko tko je nešto tako doživio i proživio. Nestali su oni lijepi trenutci i sve loše je izašlo na površinu; vrijeđanje, omalovažavanje, ružne i pogrdne riječi, ucjene, prijetnje, okrivljavanje, manipuliranje, kritiziranje, nepoštovanje. Usred svega toga nestalo je ljubavi.

Nestala je komunikacija, nestao je pogled, dodir, lijepa riječ, zajedništvo… I kucnuo je sat da je vrijeme za razvod (barem smo oboje mislili da bi tako bilo najbolje).

Kao roditeljima troje djece teško nam je sve to bilo prihvatiti, molili smo, ali duboko u sebi nismo vjerovali da se išta može promijeniti. Počeli su problemi sa zdravljem, s poslom, s financijama, s okolinom. Svi su primijetili da se nešto događa i onda smo se povukli svatko u sebe. Nastala je tišina, a nakon toga optužbe. Stvari su otišle puno dalje i dublje, teže, ali tu ću se zaustaviti, jer smisao ovog osvrta je da napišem kako je na mene utjecala grupa i kako sam uopće došao do nje, jer iskreno nisam niti znao da nešto takvo uopće postoji.

Prije dosta vremena pretplatio sam se da mi na e-mail svakog jutra dolazi molitva i razmatranje 5 minuta za brak i obitelj. To mi se jako svidjelo, dapače, neko vrijeme sam svako jutro molio te molitve i čitao zapažanja.

Počeo sam slušati potrebe supruge i otvoreno razgovarati s njom o onim stvarima koje su nam uvijek bile teške

Prijavio sam sebe i suprugu na dvodnevnu konferenciju „Zadrži smjer” i to u periodu koji nije bio nimalo lagan, jer među nama nije bilo komunikacije. Bio sam skeptičan oko svega, mislio sam: „Tko su sad ti ljudi?”, ali vidjevši da će se održati u Svetištu u Remetama, odlučio sam otići, napose zbog poštovanja prema braku. Mislio sam, pokušat ću naći nešto korisno za sebe, makar sam i sam bio slomljen i prestao sam duboko u sebi vjerovati da se išta može promijeniti.

Seminar je bio izrazito otvoren, ispunjen čitanjima Božje riječi, duhovne glazbe, jednostavan i zanimljiv. Tada sam prvi put upoznao voditelje programa i tečaja „Ljubav i poštovanje“, koji su pričali o svome braku i o napastima s kojima se današnji brakovi suočavaju, te o razlikama između muškaraca i žena u odnosima. Ta predavanja su mi bila jako zanimljiva i velik dio toga seminara uspio sam biti aktivan i slušati pozorno.

Jako mi je bio zanimljiv takav način prezentacije, otvorenost prema problemima. Prepoznao sam sebe, puno puta, kako sam radim iste pogreške. Nažalost, na predavanjima sam bio sam, jer tada supruga nije vidjela smisao u tome, već je rekla i donijela zaključak kako sve to ionako neće donijeti nikakvu promjenu u meni, i kao da je i sama izgubila nadu.

Ja sam nakon seminara osjećao duboko u sebi da trebam nastaviti u ovom smjeru. Jednostavno sam znao da zbog nas i zbog djece moram pokušati nešto napraviti, pokušati promijeniti stvari, naučiti gledati na brak prema onome što sam čuo na seminaru, jednostavno napraviti taj novi korak da se stvari u braku poprave i da ponovno budemo ona obitelj koja se smije i veseli.

Taj sljedeći korak bio je taj da sam nas prijavio na malu grupu „Ljubav i poštovanje“. Smatrao sam da ću u toj grupi, odnosno u samome tečaju, pronaći neke odgovore kojima će se stvari ispraviti, tj. da ću pronaći alate za bolju komunikaciju i razumijevanje partnera i djece. Nije bilo lako! Prva dva puta sam dolazio sam, doma nije bilo nikakvog razgovora o tome, nije o tome bilo ni pitanja, dapače, nekada je moja reakcija izazvala ismijavanje. Bližnji su govorili da to ne može ići ukoliko oboje ne žele krenuti iznova. Ja sam nekako počeo misliti isto i u to se uvjeravati.

Jednom prilikom sam to rekao i voditelju grupe, Danijelu, preko telefona, jer sam mislio odustati od svega, jednostavno, mislio sam da sve to nema smisla. Ali on mi je ispričao priču o ženi koja je molila za svog muža i dolazila je sama na grupu, i kako joj se brak nakon nekog vremena popravio. To mi je dalo određenu nadu; ni u jednom trenutku nije s njegove strane bilo osude, nametljivosti ili nečega što bi me natjeralo da pomislim drukčije.

Predavanja, međusobni razgovori naših članova, različite situacije, predavanja dr. Emersona, izrazito zanimljivi predavači i jednostavni prirodni i zabavni Danijel i Ivana jako su me zainteresirali za sve skupa.

Vidio sam puno pogrešaka koje sam radio u braku prema supruzi i prema djeci, puno onih stvari koje sam mogao proći puno jednostavnije i bez svađa, da sam to tada razumio i shvaćao. Cijelo vrijeme sam mislio da mi je supruga neprijatelj. Kako su neki razgovori i moja sjećanja na neke stvari bili teži, to sam sve više osjećao potrebu da ponovno dođem u grupu, jer sam osjećao da me ti ljudi tamo razumiju, da mi uistinu žele pomoći. Ostao sam na tim predavanjima unatoč raznim turbulencijama, a ono najbolje, ubrzo mi se pridružila supruga, iako je u početku bila jako rezervirana na susretima.

Nakon pojedinih susreta, povremeno smo se znali sjetiti stvari koje smo jedno drugom rekli prije i čini mi se da je na nju to utjecalo, da čuje drugu stranu stvari i da pokuša shvatiti da smo sami odgovorni, jer naše riječi nisu sadržavale ni ljubav ni poštovanje, što je temelj zdravoga braka.

Nije bilo razumijevanja, razgovora, dodira, zajedništva, svega onoga što je pokretalo naš brak. Lekcije (alati) koje sam u grupi saznao silno su mi otvorile oči da shvatim da se ne mogu ponašati na način da stvari gledam isključivo kroz svoje „muške naočale“, već da u braku moram prihvatiti da postoji i „bolja polovica“ koja ima svoje „ženske naočale“, koje su drugačije, ali NISU krive. Također, susreti su nas počeli pripremati za svakodnevnicu i za teške trenutke (mornar koji ide na olujno more), a ono još bitnije, ukazali su nam koliko trebamo uživati u onim lijepim i malim trenutcima koji ispunjavaju naša srca i koliko je takvih trenutaka ustvari puno, samo smo mi nažalost zagledani u negativno.

Susreti su nas počeli pripremati za svakodnevnicu i za teške trenutke

Počeo sam slušati potrebe supruge i otvoreno razgovarati s njom o onim stvarima koje su nam uvijek bile teške, oko kojih smo se najviše svađali, suočio sam se sa svojim slabostima.

Sve ovo ne bih mogao doživjeti bez molitve i Božje milosti, jer na putu da vidimo stvari „čisto“ i ispravno, u istini, postoji puno duhovnih prepreka a nekada nosimo i mnogo rana iz djetinjstva koje itekako utječu na nas i naš odnos, a toga često uopće nismo svjesni.

O svemu tome razgovaralo se na susretima, spominjući razne druge situacije koje su okidač „ludom krugu”, a u kojima smo se ja i supruga često nalazili.

Sada kako se male grupe završavaju, moram priznati da će mi nedostajati svaki drugi utorak, ali već sada vidim koliko je to kratko vrijeme i otvorenost utjecalo na mene i moju suprugu. Naučili smo da je poštovanje i ljubav temelj braka, i naučili smo zajedničkim snagama, kroz komunikaciju i razumijevanje, ljubavlju, pronaći rješenje za svaki problem, ali i uživamo u braku.

____________________________________________________________________

Male grupe (tečaj) izvrstan su „alat” koji nam pomaže da shvatimo, razumijemo te pronađemo idealnu osobu za sebe; da svome partneru postanemo „idealna” osoba ili da istu ne izgubimo. Detaljnije o samom principu tečaja, što njime dobivate, te prijavama možete saznati ovdje. Za sve dodatne informacije možete nam se javiti e-mailom na: [email protected] ili na broj: 095/197-9925 (radnim danom 8 – 16 sati).

Book.hr