U ljetu 1995. godine, kapetan ratnog zrakoplovstva Scott O’Grady letio je iznad Bosne kad se raketa zabila u njegov F-16. Padobranom se spustio na neprijateljski teritorij, gdje je gotovo tjedan dana izbjegavao srpske paravojne snage koje su ga pokušavale ubiti. Neprijatelj je često bio u blizini, tijekom prvih par dana, a helikopter je bio toliko blizu da je mogao vidjeti lica srpskih pilota.
Nije bio siguran čak ni kad su ga spasili američki marinci. Dok se gladan i uplašen vozio u helikopteru, vojnika koji se nalazio pored njega pogodio je metak. O’Grady je proveo samo dva dana primajući liječničku pomoć prije nego je vraćen u SAD zbog turneje za narod koji je trebao ohrabrenje nakon strašnog bombaškog napada u Oklahomi, u kojem je poginulo 168 osoba.
Preživio zahvaljujući vjeri
O’Grady je ispričao da je preživio zahvaljujući svojoj vjeri u Boga i želji da vidi svoju obitelj, ali i da je ovo iskustvo promijenilo njegov pogled na materijalne stvari i njegove želje.
„Uvijek sam živio u budućnosti. Nema garancije da će sutra doći. Nije loše planirati budućnost, ali moramo biti zadovoljni u sadašnjosti. Inače nikad nećemo biti sretni.“ O’Grady nikad nije prestao vjerovati da će se izvući živ. Štoviše, njegova je vjera samo rasla! Vjerovao je u Boga i vjerovao je da će biti spašen. Danas mu je život puno manje uzbudljiv, nitko ga više ne prepoznaje na ulici, ali svejedno prima pisma i poruke zahvale.
O’Grady tvrdi da nema traume, unatoč tome što je često bio blizu smrti u tih šest dana. Svoje bolove u vratu i leđima smatra jednostavno dijelom službe i sitnicom u usporedbi s onime što su neki prošli. Kaže da svi vojni piloti imaju slične tegobe. Ne voli pričati o privatnom životu, ali spomenuo je da se bavi humanitarnim radom.
Kaže da želi biti zapamćen kao netko tko je bio dobra osoba, netko kome se moglo vjerovati, netko kome je bilo stalo do drugih. Ali ne kao heroj. To su, kaže, bili neki drugi.
