Foto: Shutterstock

Jedan je od mojih pastora primijetio čovjeka koji se pojavio na autobusnoj stanici u našem gradu. Izvodio je nešto nalik akrobatskoj točki na biciklu, očito potpomognut vanjskim silama, cijelo vrijeme vičući: „Ja sam najmoćniji čovjek u Šri Lanki. Nitko nije moćniji od mene!“ Ponavljanje te tvrdnje toliko je uzrujalo pastora da ga je nesmotreno izazvao: „Nije istina. Moj je pastor (mislio je na mene) moćniji od tebe.“ Kao da izazov nije bio dovoljan, čovjeku je dao moje ime i adresu.

Ona do današnjega dana tvrdi da ga nije vidjela kako ulazi…

Sastanke obično zakazuje moja pomoćnica te nadzire protok ljudi u mome uredu. Nikada ne dopušta da netko s ulice uđe u moj ured bez najave.

Ona do današnjega dana tvrdi da ga nije vidjela kako ulazi.

Najprije sam primijetio njegove oči. Stara izreka „oči su ogledalo duše“ često je točna, ali bolje su Isusove riječi:

„Svjetiljka tijelu je oko; ako ti je, dakle, oko zdravo, sve tvoje tijelo bit će ispunjeno svjetlošću. Ali ako ti je oko zlo, sve tvoje tijelo bit će ispunjeno tamom. Ako je, dakle, svjetlo koje je u tebi tama, kolika li je tek ta tama!“ (Mt 6,22-23)

Oči su mu bile divlje i pune tame. Stao je na metar od mene, imao je otprilike četrdeset godina i bio je dosta krupan, pogotovo za nekoga sa Šri Lanke. Nije imao brade, a kosa mu je bila uredna. Vjerojatno ga ne biste primijetili na ulici, sve dok ne progovori. Glas mu je bio moćan, a stav prIjeteć dok je govorio.

„Došao sam“, izjavio je kao da sam ga očekivao. Moj odgovor nije bio promišljen, ali je zavladao situacijom. „Sada kada si tu, sjedni.“

Moji bi zapadnjački prijatelji ponovno brzo otpisali takvoga čovjeka kao luđaka. Ustvari, i ja sam najprije to pomislio

Brzo je prešao na stvar: „Ako želiš znati tko sam…“ Kratko je zastao. „Ja sam bog Zmijskoga kraljevstva.“

Moji bi zapadnjački prijatelji ponovno brzo otpisali takvoga čovjeka kao luđaka. Ustvari, i ja sam najprije to pomislio. Ali u Šri Lanki demonske su sile otvorenije za očitovanje kroz voljne sudionike.

On je bio voljan i izgovorio je zapanjujuću izjavu: „Oprosti se sa svime jer ti je ovo posljednji dah.“ Ako ništa drugo, znao je postići dramatičan učinak. No nisam sumnjao u njegovu narednu izjavu: „Imam milijune demona i oslobodit ću ih jednog po jednog.“

Ono što ćete sada pročitati moglo bi vas nagnati da posumnjate u moje zdravlje ili u moj integritet. Nadam se da mi vjerujete da oboje djeluje pod gospodstvom Isusa Krista.

Iz njegova su tijela izašla najgnusnija, prozirna lica nalik i čovjeku i životinjama. Neka se nisu uklapala ni u jednu od ovih kategorija, ali svejedno su bila ružna. Sva su dolazila iz pakla.

Kada bi pojurila prema meni, ja sam ih korio u Isusovu imenu. Iz nekoga sam razloga bio vođen da se ne obraćam tim bićima, već da ih pri ulasku u moj osobni prostor naizmjenično udaram nogom ili šamaram rukom.

Na kraju, očajan i iznimno bijesan što mi demoni nisu naudili, čovjek je pao na svoje lice. Podigao je pogled prema meni i rekao…

Tako sam i činio, a ona su jednostavno nestajala te me nisu dodirnula, niti su ušla u mene. On je možda pretjerao kada je govorio o „milijunima“, ali ne previše, jer je sve ovo trajalo oko sat i pol.

Na kraju, očajan i iznimno bijesan što mi demoni nisu naudili, čovjek je pao na svoje lice. Podigao je pogled prema meni i rekao: „Ti si najveći. Pusti me da izađem. Želim otići!“

Suosjećao sam s njime i želio ga osloboditi jer je bilo očito da je godinama bio zarobljen u tami.

„Želiš li uistinu otići a da srce ne otvoriš Isusu?“

Sila evanđelja božanska je istina da je Stvoritelj svega toliko ljubio svijet da je poslao svoga Sina jedinca da umre za naše grijehe i potom uskrsne da bismo mi mogli živjeti u njegovu svjetlu.

„Vi ste svjetlo svijeta.“ (Mt 5,14a)

Važna prva lekcija

Svjetlo će uvijek izbaciti tamu. Mi moramo biti odraz njegova svjetla. Mi možemo svijetliti njegovim svjetlom ako mu dopustimo da uđe i razotkrije sve stvari koje se kriju u tami.

Čovjek je razumio i primio Radosnu vijest. Svima je želio govoriti o meni: „Zašto ne bi iskoristio svoje sposobnosti? Svima ću reći!“ nevino je uzviknuo. Ali Božja se slava nikada ne može dijeliti. Rekao sam mu da nikome ne govori. Bila je to važna prva lekcija za novoga vjernika. Počeo je dolaziti u jednu od naših crkava.

Iz knjige „Duh Gospodinov je na nama“ autorâ dr. Leslieja Keegela i Roberta Hunta.

Knjigu možete nabaviti ovdje.