Foto: Screenshot: The Chosen
“Hvaljen Isus i Marija!
Za Kristofore sam saznala surfajući. Imala sam snažan osjećaj da moram ići na neku duhovnu obnovu. Baš sam ljetovala u jednom mjestu pored Zadra, gdje se susret održavao. Prvi put sam sudjelovala i bilo je predivno. Gospodin Lončar je rekao da izađu svi oni koji imaju problem s alergijama, a kako sam prije toga doživjela anafilaktički šok, i ja sam izašla. Kada je došao do mene, nekoliko puta je rekao da istjeruje zloduha iz moje obitelji.
Otkrila incident ugledne obitelji
To nikome drugome nije rečeno. Prijateljica i ja smo se čudile tome, ali rekoh: “Baš me briga za zloduha, i tako ga je otjerao!” I na tome je ostalo. Točno mjesec dana od susreta, u mojoj široj obitelji, dogodio se teški incident koji sam otkrila i prijavila. To je za sve bio užasan šok jer se radi o „obrazovanim i finim ljudima“.
Jednostavno, ne mogu opisati koliko mi je ta poruka značila.
Posebno me to povrijedilo jer smo bili jako povezani. Nastupilo je za mene izrazito teško i mučno razdoblje te osuda dijela familije zbog iznošenja „prljavog veša“ u javnost. Otišla sam na susret Kristofora koji je taj put vodio Marko Matijašević. Prilikom molitve Marko je rekao da Isus poručuje jednoj osobi da se ne brine i da je dobro postupila prijavivši kazneno djelo. Ne znam doslovno prenijeti riječi, ali prijateljica kaže da sam se u tom trenutku tako zaljuljala, da je mislila da ću pasti. Jednostavno, ne mogu opisati koliko mi je ta poruka značila. Vidim da Bog sve vodi.
…nisam imala nikakve naznake da Isus i na meni radi nešto.
Poslije nekog vremena u Osijeku, na susretu Kristofora, doživjela sam ozdravljenje. Svoje svjedočanstvo nisam napisala jer kada ljudima pokušam pričati o tome, blijedo me gledaju te misle ili da izmišljam, ili da sam luda. Čitajući ozdravljenja drugih ljudi, u kojima su ozdravljenja popraćena: toplinom, milinom, plačem i slično, nisam imala nikakve naznake da Isus i na meni radi nešto.
BOŽE DRAGI, JE LI OVAJ NORMALAN?
Godinama sam imala bolove u kralježnici (posljedica prometne nesreće) koji su bili stalno prisutni, samo nekada jači, nekada slabiji. Sve sam pokušala, međutim ta bol nije prestajala. Naučila sam s tim živjeti i nisam mislila da bi se to moglo promijeniti. Na susret nisam išla zbog toga. Uglavnom, nisam iz Osijeka, na susret sam dobrano zakasnila. Bila sam sama i imala sam osjećaj kao da je to sve bezveze.
I nakon nekog vremena shvatim da me leđa ne bole, da sam normalno izašla iz auta i da normalno hodam.
Još kada je gospodin Lončar rekao da ustanu oni koji imaju kraću ruku ili nogu, znam da sam pomislila: ‘Bože dragi, je li ovaj normalan? Baš se to može produživati ili skraćivati.’ Ostajem sjediti i čudim se ovima što su ustali. I prošao susret. Na polaganju ruku nisam ostala. Prijatelji su došli po mene. Nismo razgovarali o susretu. Kada sam, ispred stana, izašla iz auta i napravila nekoliko koraka, shvatila sam da nešto sa mnom nije u redu. Rekla sam to prijateljici, a ona me samo blijedo gledala. I nakon nekog vremena shvatim da me leđa ne bole, da sam normalno izašla iz auta i da normalno hodam.
…ne može piti placebo efekt jer nisam ni razmišljala o tome na susretu.
Do tada sam godinama imala ograničene pokrete, što se na prvi pogled nije vidjelo. Nazvali smo prijateljicu, liječnicu koja tvrdi da je to sve placebo efekt i da ništa od toga. Ja joj ne mogu objasniti da ne može piti placebo efekt jer nisam niti razmišljala o tome na susretu. Presretna sam, zahvaljujem. Nema boli. Sljedeću noć, kada sam se vratila kući, sanjam da sam u svojoj crkvi i dolazi neka djevojka, nasmiješi mi se i stane iza mene. I u jednom trenutku ona se pretvara u neku maglu i počne ulaziti u moja leđa. Užasan osjećaj. Dok taj ulazak u moja leđa traje, ja vičem, zazivam Isusa i budim se.
Duh tlačenja
Grozan osjećaj ne prestaje, dobivam i temperaturu te javljam da ne mogu na posao. Sljedeći dan je sve u redu. Ništa ne boli. Međutim, sljedećih dana kada pomislim na ozdravljenje kao i kada želim nekome reći o tome, bol se ponovno javlja. Više ne znam jesam li ozdravila ili ne. Odlučim šutjeti i ne misliti o tome.
To je trajalo mjesecima, dok nisam otišla na molitvenu zajednicu na koju je došao i svećenik. Čim me je vidio, rekao je da ostanem da se pomoli za mene. Odmah mi je rekao da se radi o duhu tlačenja koji je „nastupio“ nakon ozdravljenja. Problem riješen za minutu. Od tada više nikada nisam imala te bolove. Hvala i slava Isusu!!
Hvala Đuri!
I još jedno svjedočanstvo. Mala djevojčica, moja nećakinja, počela je crtati demone i govoriti da joj oni govore te da stalno čuje glasove u glavi. Kada sam to čula, nazvala sam vas i dogovorila kontakt s njenom obitelji. Pokojni gospodin Đuro je, telefonskim putem, molio za djevojčicu i Bog ju je spasio. Poslije mi je ona pričala, da kada imaš problem, samo nazoveš “svećenika Đuru” i on ti to riješi.
Hvala pokojnom Đuri i vama svima što dopuštate Isusu da kroz vas djeluje i tako nam pomažete.”
Za Book.hr svjedoči N.N. (Podaci poznati uredništvu.)
Svoje nam svjedočanstvo možete poslati e-mailom na adresu: [email protected].
Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.
