Svjedočanstva

POTRESNA ŽIVOTNA PRIČA

Džihadist koji se je okrenuo Isusu Ugledni američki dnevni list „The New York Times“ prenio je svjedočanstvo bivšeg džihadista Bashira Mohammada, koji je bio borac „Nusre“ (sirijski ogranak Al-Quaide). U nastavku možete pročitati njegovu priču o obraćenju i susretu s Bogom

Svjedočanstvo bivšeg džihadista Obratio sam se i prihvatio Isusa, svjestan da riskiram vlastiti život

Kad su se jedne nedjelje 22 kršćanskih izbjeglica okupili u podrumu stana u Istanbulu, brzo je postalo jasno da to nije običan molitveni susret. Nekoliko njih imalo je muslimanska imena. Najčudnije od svega bilo je to što su svog domaćina Mohammada u šali nazivali teroristom. Bashir Mohammad je dobro prihvatio šalu, vjerojatno zato što je to nekoć bila istina.


„Da je netko prije četiri godine rekao da ću se obratiti na kršćanstvo, zaklao bih ga…“

Mohammad (25) ima križ na zidu i poziva druge obraćenike na tjedna čitanja Biblije u dnevnoj sobi s ljubičastim zidom. Ali, prije manje od četiri godine borio se u prvim redovima sirijskog građanskog rata na strani podružnice Al-Qaide. On je, kako kaže, džihadist koji se okrenuo Isusu.

„Da je netko prije četiri godine rekao da ću se obratiti na kršćanstvo, zaklao bih ga“, rekao je  Mohammad. Osim njegovih uvjerenja, promijenio se i njegov temperament. Njegova supruga Hevin Rashid kaže da je sada puno ugodnije živjeti s njim.

Obraćenje muslimanskih izbjeglica na kršćanstvo nije nova pojava, osobito u većinski kršćanskim zemljama. Obraćenike se ponekad optužuje da si time pokušavaju povećati mogućnosti za dobivanje azila. Međutim, Mohammadovo iskustvo nije lako uklopiti u tu priču. Živi u većinski muslimanskoj zemlji i ima vrlo malo interesa za traženjem azila na Zapadu.

Potraga za smislom

Njegova priča počinje u kurdskom dijelu sjeverne Sirije – Afrinu, gdje je odrastao u muslimanskoj obitelji. Kada je izbio rat u Siriji, prvotno se pridružio sekularnim kurdskim snagama u borbi za autonomiju. Postao je traumatiziran smrću kojoj je svjedočio, što je potaknulo njegov interes za ekstremističke verzije islama o kojima je slušao kao tinejdžer.

„Sva ta mrtva tijela potaknula su me da vjerujem u one stvari koje sam slušao kao tinejdžer. To me natjeralo da tražim smisao u religiji.“ Kao ‘Nusra’ (sirijski ogranak Al-Quaide) borac, i dalje je svjedočio ekstremnoj brutalnosti. Njegovi su suborci pobili nekoliko zarobljenika na vrlo brutalne načine.

Ovaj put, međutim, propaganda „Nusre“ učinila je da se nasilje čini opravdanim. „Nekad bi nam rekli da su ti ljudi bili Božji neprijatelji“, rekao je Mohammad, „pa sam zato pozitivno gledao na ova pogubljenja.Mohammad kaže da je u prošlosti bio ljut čovjek, čija je narav ulijevala strah u kosti njegovim rođacima. Njegova ga je tadašnja zaručnica, zajedno s njegovim roditeljima, pokušavala nagovoriti da se ne vraća u „Nusru“, ali ih je odbio.

S vremenom je ipak počeo razmišljati o „Nursinim“ motivima. Shvatio je da postoji vrlo mala razlika u ponašanju između sirijske vojske i njegovih suboraca. Riskirao je smaknuće samim time što je napustio „Nusru“ i vratio se kući.

Početak obraćenja

„Otišao sam kući tražiti svog Boga. Ali nakon što sam vidio kako muslimani ubijaju muslimane, shvatio sam da nešto nije u redu“, rekao je.

Iduće godine je preselio sa suprugom u Istanbul. Tad je još uvijek bio gorljivi musliman, molio je tako glasno da su ga susjedi iz zgrade pitali hoće li se pretvoriti u proroka. Zahtijevao je i da njegova supruga pokriva kosu, lice i vrat.

2015. godine Mohammadova se žena teško razboljela. Zvao je svog rođaka Ahmada koji živi u Kanadi i šokirao se otkrivši da se Ahmad obratio na kršćanstvo. Ahmad je predložio da njegova molitvena grupa moli za ozdravljenje njegove žene, Mohammad je u početku bio zgrožen, ali je iz očaja na kraju ipak pristao.

Kad se zdravstveno stanje njegove žene nakon samo par dana poboljšalo, Mohammad je to pripisao kršćanskoj molitvi. Počeo se interesirati za kršćanstvo, zamolio je Ahmada da mu preporuči nekog svećenika u Istanbulu.

„Postoji veliki jaz između Boga kojeg sam obožavao i onoga kome se sada klanjam…“

Mohammad je brzo postao uvjeren u prednosti obraćenja, unatoč činjenici da će ga to dovesti u smrtnu opasnost. Čitanje Biblije činilo ga je smirenijim od čitanja Kur’ana. U crkvama se osjećao više dobrodošao nego u džamijama. Prema njegovom mišljenju, kršćanske su molitve darežljivije od muslimanskih.

„Postoji velika razlika između Boga kojeg sam obožavao i onoga kome se sada klanjam. Nekada smo se bojali. Sada se sve promijenilo“, rekao je Mohammad. Ipak, sve to ima svoju cijenu. Odbacivanje islama čini ga metom njegovim bivšim fundamentalističkim saveznicima i boji se da će ga jednog dana pronaći.

Međutim, isto tako smatra da sada ima najveću zaštitu.

„Vjerujem“, kaže on, u Boga.“

Izvor: The New York Times

Prevela Vedrana Prka

Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.

  • 60
  •  
  •  
  •  
Komentiraj
U komentarima je zabranjeno vrijeđanje na bilo kojoj osnovi. Komentari koji sadrže uvredljive poruke ili neprimjerene izraze bit će uklonjeni.

Reci što misliš

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.

Na vrh