Foto: Shutterstock

Jednog sam dana govorila na radiju o ustrajnosti, a kad sam počela govoriti o tome, odjednom sam uočila sasvim novu dimenziju, koja mi se otvorila u pogledu riječi „vidjeti“. Počela sam razmišljati: „Gospodine, u čemu smo to promašili, pa ne vidimo duhovnim očima onako kako bismo trebali?“

Potpuno je zaboravio na taj komadić papira. Tek kada je došao kući i izvadio ga iz džepa, vidio je da je…

Prije nekoliko godina, na jednom je bogoslužju ustao neki evangelizator i rekao: „Prethodne večeri tijekom bogoslužja, neki je čovjek došao k meni, dao mi papirić te mi rekao: ‘Brate, Gospodin mi je rekao da ti ovo predam’. Pomislio sam da je to neka poruka ili slično.“ Stavio je papirić u džep, misleći da je to neka molitvena nakana. Potpuno je zaboravio na taj komadić papira. Tek kada je došao kući i izvadio ga iz džepa, vidio je da je to ček na 100.000,00 dolara. Uvijek se radujem kad netko od propovjednika primi veliki dar, zato što se mi radujemo sa svima onima koji su u službi evanđelja. Mi smo za svakoga tko propovijeda evanđelje Isusa Krista! Ni jedno od nas nema zavisti u svojim kostima. Uvijek se radujem jer znam: ako je Bog to učinio za jednog, onda će učiniti i za drugog, jer On ne pravi razliku među ljudima!

Jedne smo se večeri Charles i ja vozili automobilom na sastanak kad sam mu rekla: „Kako to da nitko nikada nije došao k meni i rekao: ‘Frances, Gospodin mi je rekao da ti dam ovaj ček na 100.000,00 dolara!’“ Ja sam u stvari govorila Gospodinu, a On mi je odgovorio: „Zato što ti to nisi vidjela“. Kako li me je to iznenadilo! Počela sam razmišljati o tome što mi je rekao. Počela sam otkrivati da postoje dvije vrste vizija. Postoji nadnaravna vizija, koju Bog daje u određeno vrijeme i u određenim okolnostima, i postoji prirodni način na koji mogu imati viziju, kada stojim u Riječi Božjoj i počinjem gledati obećanja u svome duhu. Tada se to i događa.

Duh Sveti dolazi surađivati s nama, stvarati, time što mladima daje vizije, a starima snove

Uvjerena sam da živimo u danima koji su opisani u Djelima apostolskim: „U posljednje ću vrijeme ‒ veli Gospodin ‒ izliti od svoga Duha na svako ljudsko biće, te će proricati vaši sinovi i vaše kćeri, vaši će mladići imati viđenja, a vaši starci sne“ (Dj 2,17). Svi moramo biti daleko osjetljiviji za Duha Božjega, nego ikada prije, i postati svjesni uloge koju će snovi i vizije imati u našim životima sada i u budućnosti.

U svojoj knjizi „Četvrta dimenzija“, dr. Paul Yonggi Cho kaže: „Dopusti Duhu Svetome da ti oživi biblijske tekstove koje čitaš, i pošalje vizije mladima i daruje snove starima“. U drugom poglavlju kaže: „… Duh Sveti dolazi surađivati s nama, stvarati, time što mladima daje vizije, a starima snove.“ Time što vidimo stvari u vizijama i sanjamo snove o mogućnostima, uklanjamo granice i rušimo zidove ograničenja te se pružamo u cijeli svemir. To je razlog zašto Božja riječ kaže: „Gdje nema vizija, narod propada“. Ako nemaš vizije, nećeš ni stvarati; a kad prestaneš biti stvaralac, tada propadaš.

„Vizije i snovi jezik su četvrte dimenzije; Duh Sveti nas kroz njih poučava i komunicira s nama. Jedino putem vizija i snova možeš zamisliti veću Crkvu. Možeš vizualizirati novo misijsko polje; možeš vizualizirati kako se Crkvi povećava broj članova.“ Vizija ti mora biti dana po Duhu Svetom ili se neće nikada ispuniti, jer sama ljudska mašta ne može stvoriti ono što je u skladu s Božjom riječi. Ali počni sanjati u skladu s Božjom riječi, i vidjet ćeš što će se dogoditi!  Brzo sam otvorila Bibliju, i pročitala 38. redak šestog poglavlja Evanđelja po Luki, koji kaže:  „Dajte, pa će vam se davati: dobra, zbijena, stresena i preobilna mjera iskrenut će vam se u skut jer će vam se mjeriti mjerom kojom mjerite“.

Onda sam rekla: „Oče, Charles i ja smo davali, i davali, i davali, i davali, i mislim da je sada vrijeme da primimo natrag jer imamo tolike potrebe u našoj školi („Grad Svjetla“). Oče, zamolit ću te da mi daš viziju čeka.“ Nisam morala imati viziju za milijun dolara, jer mi je Gospodin trenutačno dao viziju: vidjela sam ček na tisuću dolara, i ljudsku ruku koja mi taj ček pruža. Na um su mi pala dva biblijska retka: „Moj narod gine jer nema znanja“ i „Gdje nema vizije, narod propada“. A ja sam sjedila u automobilu sa slikom čeka na tisuću dolara. To nije bilo nebiblijski, jer sam se mogla osloniti na obećanje iz Evanđelja po Luki (Lk 6,38) i znati da smo mi davali!

Bila sam tako oduševljena da smo u dvoranu za bogoslužje ušli gotovo trčeći. Stalno sam mislila: „Gospodine, koja je to osoba? Tko je ta osoba?“ Zagledala sam se u svaku osobu koja bi prolazila i razmišljala: „Ova? Ne! Ona? Ne! Ovaj? Ne!“ Prve večeri nitko mi nije dao nikakav ček. Nisam međutim pomislila: „Valjda Bog ne želi da dobijem taj ček“. Ja sam ustrajna! Došla je i druga večer i nakon službe stajala sam iza našeg stola s knjigama i za svaku osobu koja bi prošla, pomislila bih: „Ovaj? Ne! Ona? Ne!“ Prošla je i druga večer, a nitko mi nije dao ček!

Bog nam otvara duhovne oči da bismo mogli vidjeti što On sve ima za nas! Bila sam zaista uzbuđena, no rekla sam Gospodinu…

Nisam se obeshrabrila, jer smo imali još jedan sastanak. Prošla sam kroz sve kao i prethodnih večeri, ali čeka nije bilo. Ipak, nisam bila obeshrabrena. Dok sam pakirala knjige za sljedeći susret – i nalazila se u najnezgodnijem položaju, gotovo ležeći na podu dok sam s donje police pokušavala doseći neku kutiju – neki je čovjek ušetao iza mojih leđa i rekao: „Frances, Gospodin mi je rekao da ti dam ovo“. Nisam ga stavila u džep. Pogledala sam ga! Odmah! Bilo je upravo onako kako sam vidjela u duhu ‒ ček na tisuću dolara! Skoro sam eksplodirala!

Jedva sam dočekala da kažem Charlesu. Sljedećeg dana bila sam jako dirnuta, jer sam vidjela novu dimenziju koju je Bog počeo otvarati u našim životima, pa sam rekla Charlesu: „Ovo je tako uzbudljivo, zapitat ću Gospodina da mi dâ još jednu viziju“. I vidjela sam drugi ček na tisuću dolara. Vjera mi nije porasla za više od toliko. Dvije večeri kasnije, neki je čovjek poslao svoje dijete prije službe k nama s čekom na tisuću dolara. Iznova sam ugledala novu dimenziju na djelu! Bog nam otvara duhovne oči da bismo mogli vidjeti što On sve ima za nas! Bila sam zaista uzbuđena, no rekla sam Gospodinu: „Bože, možeš li mi dati sliku malo veće svote, jer treba mnoštvo ovakvih čekova da bismo evanđelje donijeli svim onim ljudima koje si nam stavio na srce“. (…)

Ulomak iz knjige „Ozdravljati bolesne” autorâ Charlesa i Frances Hunter. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.

Knjigu možete nabaviti ovdje.