Foto: Shutterstock/CatholicLink
Pjevački zbor je veoma važan u misi, kao i glazba. Međutim važno je poznavati smisao mise i liturgijska pravila da bi zbor mogao pravilno sudjelovati.
Crkveni pjevači, osim što lijepo pjevaju, trebaju također poznavati liturgiju. Misa ima svoj redoslijed i svoje dijelove. Crkva je majka i mudra učiteljica i već nas gotovo dvije tisuće godina vodi na putu našeg posvećenja. Crkva je ta koja određuje i naučava kako se mora izvoditi liturgijski čin. Izdvajamo nekoliko stvari koje se često zaboravljaju i koje se odnose na sviranje i pjevanje u liturgiji.
1. Struktura mise određuje vrijeme trajanja, a ne mi
Prema Općoj uredbi o Rimskom misalu, neke su misne pjesme obredne same po sebi, npr. Slava, responzorijalni psalam, Aleluja, Svet i dr. Neke pak samo prate obred, poput ulazne pjesme, darovne i pričesne pjesme. Zbor pjesmom prati obrede te mora poštovati trajanje tih obreda i ne produžiti pjevanje dulje nego što je potrebno.
2. Nije svaka pjesma liturgijska
Ima toliko prekrasnih pjesama koje se izvode na misi iako ne spadaju u liturgiju, što ovisi o situaciji, izvođačima, pa i o evanđelju. No dužnost zbora jest proučiti unaprijed i odlučiti što spada u liturgiju a što ne. Ne može se pjevati bilo što, samo iz razloga što je „lijepo“. Crkva daje jasne upute o tome u dokumentu Drugoga vatikanskog sabora o svetoj glazbi Musicam sacram.
Stoga u misi trebamo izbjegavati neprikladne pjesme, mada one bile i katoličke i ne znam kako pobožne, ako nisu namijenjene liturgijskoj svrhi. A pogotovo treba izbjegavati pjesme nekatoličkih crkvenih zajednica.
3. Pjesma mora vjerno izražavati liturgijski tekst
Samo zato što se u nekoj pjesmi spominju riječi „slava Bogu“, „aleluja“ ili „jaganjče Božji“, to ne znači da su prikladne za misu. Pjesma mora doslovno pratiti liturgijski tekst koji predstavlja. Drevne crkvene molitve ne mogu se mijenjati samo da bi pjevanje bilo ljepše i zvučalo bolje.
4. Davanje znaka mira ne prati se pjesmom
U kolovozu 2014. Kongregacija za božansko bogoštovlje i disciplinu sakramenata izdala je dokument naslovljen Obredno izražavanje znaka mira na misi, u kojem se izričito kaže da „se u svakom slučaju nužno moraju za vrijeme pružanja znaka mira na svaki način izbjeći zloporabe poput ‘pjesme mira’, koja ne postoji u rimskom obredniku, jer davanje znaka mira mora biti tek kratak trenutak, pri kojem se zajednica ne bi trebala previše rastresati, s obzirom na to da je Onaj koji je jedini važan nazočan na oltaru u tom trenutku“.
5. Jaganjče Božji počinje se pjevati u trenutku kad svećenik lomi kruh
Ta pjesma ne prati davanje znaka mira, već svećenikovo lomljenje kruha.
6. Nije dovoljno biti samo tjelesno nazočan
Ponekad oni koji su zaduženi sa glazbu i pjevanje na misi te članovi crkvenoga pjevačkog zbora zaborave da su i oni sudionici euharistije. Bez obzira na to jesu li na koru ili na kojem drugom mjestu određenom za njih, lako se mogu rastresti i zaokupiti čime nevažnime – a najvažnije od svega jest čudo koje se događa pred svima na oltaru.
7. Pjevači su crkveni službenici, a ne zvijezde
Služba crkvenog pjevanja i sviranja mora se vršiti u poniznosti, jer oni koji služe ne čine to zato što bi bili najbolji za to ili što se žele istaknuti. Ne smije se zaboraviti da je središte mise Isus Krist, a ne glazba i pjevanje. Svi sudionici trebaju služiti Isusu, a ne isticati sebe. Darovi koje su primili od Boga trebaju biti u službi drugima na slavu Božju.
Cjeloviti tekst možete pročitati na adresi: http://catholic-link.org/7-truths-need-know-youre-part-parish-choir/?utm_source=Catholic-Link+English&utm_campaign=a04d8d2bfe-Catholic-Link+English+%28Daily%29&utm_medium=email&utm_term=0_aa5ba3e9fa-a04d8d2bfe-71201397&mc_cid=a04d8d2bfe&mc_eid=308f727156.
Autor: Bernardo Dueñas Moreno (Catholic Link; Book.hr)
Preveo Josip Sinjeri