Foto: Shutterstock

Sestra Bogna može čudesno govoriti o svojim ranama i ranama svojih bližnjih. Uvjerena je da su različite nepodopštine kojih se često stidimo i kamufliramo, zapravo naši biseri.

Također, mi sestre često dolazimo iz problematičnih obitelji. Imamo roditelje alkoholičare, razvedene, nevjernike, roditelje koji su počinili abortuse. Jednostavno, uzete smo iz naroda. Neke sestre i same su dotakle grešan život

– Općenito, mi smo izudarano društvo. Duhovni život najčešće je upravo povjeravanje te naše patologije Gospodinu Isusu. Također, mi sestre često dolazimo iz problematičnih obitelji. Imamo roditelje alkoholičare, razvedene, nevjernike, roditelje koji su počinili abortuse. Jednostavno, uzete smo iz naroda. Neke sestre i same su dotakle grešan život. Na vlastitoj smo koži iskusile što je izudarana duša. Zato smo često vjerodostojne takvima ljudima govoriti da se ne predaju, da Isus treba svakoga od nas. U prijeratno vrijeme u redovništvo nisu primane djevojke iz problematičnih obitelji jer se smatralo da sestre koje liječe druge duše, trebaju same biti besprijekornoga zdravlja. A takvo nešto ne postoji. Svi smo mi nekako ranjeni. Problem je u tome što ćemo učiniti s tim ranama. I nije istina da sestre lako dođu do ozdravljenja. One se isto bore sa svojim ranama kao i oni kojima pomažu. Ima sestara koje ne mogu zapaliti svijeću bez straha. Tvrde da ih nitko ne voli, a k tome još i ptice na njih kakaju.

Slušajući sestru Bognu, sjetio sam se žrtvovanja sestre Faustine za grešnike. Predala im je sve plodove proizašle iz prebivanja s Bogom, a u zamjenu je primila sve strahove i očaje tih nesretnika. Za mene tako istinita postaje Faustinina žrtva upravo kroz strahove faustinki. Njihovi padovi, rane i nesigurnosti zajedništvo su u žrtvi njihove Duhovne Majke. To je dokaz da Bog prima njihovu žrtvu.

Iz knjige „Čamac s rupama. Priče o milosrđu“ autora Jana Grzegorczyka. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.

Knjigu možete nabaviti ovdje.