Duhovnost

O svecima (rubrika): Svetost

Svetost book evangelizacija

S radošću krećemo s novom rubrikom o svecima, koju će uređivati naša nova suradnica, dr. Lalošević. Svece aktivno proučava već 20 godina a o njima je napisala magistarsku i doktorsku disertaciju. Zahvalni smo što je svoje znanje odlučila podijeliti s nama jer o svecima, iako su zanimljivi, znamo tako malo i o njima često imamo posve pogrešnu sliku. Radujemo se potpunim, necenzuriranim životopisima pojedinog sveca. Radujemo se što ćemo moći vidjeti što svetost zapravo jest!

Razmatranje svetaca lakše je kad se na početku definira pojam svetosti. Što je to svetost? Kako se promatra, i na koji se način proučava? Kako ju razumjeti, kako ju zadobiti i kako ju zadržati. Na koji način možemo i mi postati sveti? Ovaj tekst govori prije svega o ljubavi, onda malo o ludosti, a najviše o Bogu s kojim sve započinje i završava.


Što svece čini svetima? To je pitanje koje već više desetljeća zanima brojne znanstvenike koji proučavaju svece i svetost. Kako se postaje svet? Jer nisu se sveci rodili svetima, oni su to nekako postali. Dakle, na koji se način zadobiva svetost?

Sveci nam otvaraju put u nebo

Postoje brojni radovi koji pokušavaju dokučiti proces postajanja svetim. To je proučavanje još 80-ih godina prošlog stoljeća započeo Peter Brown, kada je objavio monografiju „The cult of the saints”. Promatrajući kultove svetaca ranog kršćanstva, uočio je neke uobičajenosti u razvoju, i pojasnio da su nam sveci tako bliski jer su čovječni. Za njega je procvat kulta prirodna posljedica potrebe prosječnih kršćana da im netko otvori put u nebo. No Brown svece promatra s razine zemlje, ljudskog poimanja i razumijevanja, a njegov je način rada prihvaćen u službenim znanstvenim krugovima kao ispravan pristup proučavanju svetaca. Tako se najnoviji hagiolozi, koji proučavaju svetost, bave kultovima svetaca, njihovim nastankom, širenjem kultova, brojnošću vjernika te raznim oblicima štovanja pojedinog sveca.

Procvat kulta svetaca prirodna je posljedica potrebe prosječnih kršćana da im netko otvori put u nebo

Ovakav je pristup doveo do toga da se danas, u najnovijim znanstvenim radovima može iščitati poruka kako kršćani čine svece svetima, tj. da kršćanski vjernici koji se klanjaju nekom svecu čine tog sveca svetim. Jer su ljudi zaključili da je netko svet po njegovim djelima, po tome kako govori, liječi, ozdravlja, istjeruje demone, i kako moli, pa su mu se počeli klanjati i štovati ga kao sveca, a kao rezultat tog štovanja taj čovjek, koji je do tada bio običan vjernik, postaje svet. Na kraju proizlazi da su ljudi stvorili od svetaca idole i polubožanstva, kojima se neuk puk moli za svoje zemaljske potrebe i želje. Na ovaj je način iz cjelokupne priče izbačena najvažnija i najbitnija osoba u cijeloj priči – Bog. Jer ako ljudi nekoga čine svetim jer mu se klanjaju, onda Bog tu nije potreban, i cijela svetost nema veze s njime. A znamo da nije tako!

Tako je sa svim ljudima, samo što su sveci imali tu milost da su Isusa prepoznali i pustili u svoje srce s iskrenošću, bez licemjerja i sa svom strašću duboko zaljubljenih duša

Sveci su nam tako bliski jer su čovječni

To nam pokazuju sveci; nije teško biti svet, teško je ostati svet!

Što svece čini svetima

I tada, kada su zavedeni, ti obični ljudi čine lude stvari, jer žele biti što sličniji Kristu. Sveta Anastazija, mlada patricijka, kći senatora bježala je iz palače u Rimu preodjevena kao sluškinja da bi obilazila zatvorenike po tamnicama, i nosila im jelo, lijekove, odjeću, šišala ih, kupala i liječila, bez straha od stražara na vratima tamnica ili od prigovora oca ili od zabrane muža. Mladi vojnik Sebastijan lutao je ulicama Rima noću usred policijskog sata i zbrinjavao ostavljena tijela ubijenih kršćana, koja se nisu smjela micati s mjesta, unatoč prijetnji da će, ako ga ulove, odmah biti ubijen. Jer sveci kad su zavedeni od Boga, ne mare za svoj život, nego se brinu samo za to da budu blizu Gospodinu, da budu poput njega.

Augustin je gledao Ambrozija, milanskoga biskupa, i nije razumio što je to posebno u njemu, i zašto ga taj čovjek toliko oduševljava da ga može satima slušati kako govori?

Svi koji su ikada u životu bili zaljubljeni, znaju kako je divan osjećaj živjeti za nekog drugog, željeti drugoj osobi sve najbolje, i željeti je usrećiti u tolikoj mjeri da smo spremni radi njezine sreće odreći se svojih potreba, želja i planova. I to je ono što svece čini svetima. Tako se zadobiva svetost – ljubeći Boga više od sebe, više od svojeg života, i želeći biti s njime u potpunosti. Na to smo svi mi pozvani, zato što je to ono blaženstvo o kojem govore, koje nam obećavaju. A što je najzanimljivije, to zapravo uopće nije teško. Ako ste ikada u životu sreli Isusa Krista, onda ste se i zaljubili u njega preko ušiju, jer on je DIVAN! I što ga više upoznajete, to se sve više divite Bogu, i sve ga više ljubite. I tako raste svetost. Što ste bliži Bogu, to ste svetiji. To nam pokazuju sveci; nije teško biti svet, teško je ostati svet!

Tako se zadobiva svetost – ljubeći Boga više od sebe, više od svojeg života, i želeći biti s njime u potpunosti

Kako se postaje svetim

Pa na koji se onda način postaje svetim? U Bibliji piše da smo svi pozvani na to da budemo sveti. Sv. Pavao to naglašava; kao djeca Božja pozvani smo svi da budemo svetima jer je svet i otac naš na nebesima. Ali kako to da nismo svi sveti, nego samo neki? Evo ja bih zaista željela biti sveta. Idem u crkvu, molim se, gledam da ne griješim, ispovijedam se redovito, ali ipak znam da nisam sveta, i uopće nisam sigurna da ću kad umrem doista biti u raju. Ma kako su ti obični ljudi uspjeli stići u raj, i postati svetima?

Zašto maleni bojadisar platna Anastazije ostavlja sigurnost svoje radionice u Akvileji i odlazi u Salonu, crta križeve i svjedoči o Isusu Kristu pred progoniteljima, znajući da će biti ubijen? Zato što je bio zaljubljen u Isusa Krista! E u tome je bît stvari, biti zaljubljen u Isusa Krista! A kako se to zaljubljuje u Isusa Krista? Na to pitanje tražio je odgovor i mladi Augustin prije nego što se obratio. Augustin je gledao Ambrozija, milanskoga biskupa, i nije razumio što je to posebno u njemu, i zašto ga taj čovjek toliko oduševljava da ga može satima slušati kako govori.

Biti zavedeni, to je milost od Boga. Jer Bog nas može zavesti, jer nas poznaje, jer nas ljubi, jer zna sve želje našeg srca: Tko će nas rastaviti od ljubavi Kristove? pita sv. Pavao u Poslanici Rimljanima. Zar nevolja, tjeskoba, progonstvo? Zar glad golotinja? I doista, Krist nas ljubi preko svih tih problema. On je taj koji prilazi prvi, koji nas ljubi prvi, koji nas želi prije nego što mi upoznamo njega. On je taj koji traži nas, koji dolazi tiho, nježno, strpljivo u najnevjerojatnijim trenucima našeg života. Tako je sa svim ljudima, samo što su sveci imali tu milost da su Isusa prepoznali i pustili u svoje srce s iskrenošću, bez licemjerja i sa svom strašću duboko zaljubljenih duša.

Tekst je prvotno bio objavljen u mjesečniku Book.

Komentirajte
Komentiraj
U komentarima je zabranjeno vrijeđanje na bilo kojoj osnovi. Komentari koji sadrže uvredljive poruke ili neprimjerene izraze bit će uklonjeni.

Reci što misliš

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

Najčitanije

Na vrh