fra Petar Ljubičić

OJAČAJ NAM VJERU!

Sveto Pismo = Riječ Božja Sveto Pismo je nadahnuta Riječ Božja „Tko ne poznaje Sveto pismo, taj ne poznaje Isusa!“ (sveti Jeronim; 342. – 420.)

Foto: Shutterstock

 

Dimitrije Mereškovski, ruski književnik, vječni kandidat za Nobelovu nagradu napisao je o sebi:

„Svakoga sam dana čitao Novi zavjet. I čitat ću ga dokle god mognem očima gledati. Čitat ću ga gdje god nađem svjetlosti. Svejedno, je li to sunčani sjaj ili plamen ognjišta, je li dan ili noć. U sreći i nesreći, zdrav ili bolestan, pun vjere ili pun očaja, pun zanosa ili klonulosti, uvijek mi se čini kao da čitam nešto popuno novo, nešto o čemu do sada nisam ni slutio, nešto što ja neću potpuno shvatiti niti ću ikada do dna u nj proniknuti… Što ćete sa mnom staviti u grob? Bibliju! S čim ću uskrsnuti? S Biblijom! Što sam u životu vrijedna uradio? Čitao sam svakoga dana Bibliju!“

Biblija je skup istina koje nam govore o Bogu. Ipak u njoj, u prvom redu, ne treba tražiti znanstvenu istinu, tj. kako se nešto dogodilo, nego u njoj tražimo odgovor na pitanje zašto se nešto dogodilo

Biblija ili Sveto pismo je Božja riječ upućena čovjeku a sadrži istine o Bogu i čovjeku te istine o Božjem djelu spasenja čovjeka. Biblija je skup knjiga koje govore o Božjoj objavi, o njegovu djelovanju u povijesti čovječanstva i njegovu planu s čovječanstvom. Ona je, dakle, skup istina koje nam govore o Bogu. Ipak u njoj, u prvom redu, ne treba tražiti znanstvenu istinu, tj. kako se nešto dogodilo, nego u njoj tražimo odgovor na pitanje zašto se nešto dogodilo.

Biblija ne sadrži sve objavljene istine, neke istine se čuvaju i u usmenoj predaji, tj. naučavanju Crkve. Zato kažemo da se cjelokupna objava nalazi u Svetom pismu i tradiciji Crkve. Biblija nije samo knjiga koja sadržava Riječ Božju nego ona jest Riječ Božja koja je upućena čovjeku svih vremena.

Pravi autor Biblije je Duh Sveti, koji je nadahnuo svetog pisca da napiše pojedinu knjigu.

Pravi autor Biblije je Duh Sveti, koji je nadahnuo svetog pisca da napiše pojedinu knjigu

Biblija se sastoji od 73 knjige i dijeli se na dva dijela:

Stari zavjet je opći naziv za knjige koje su nastale prije rođenja Isusa Krista. Stari zavjet ima 46 knjiga – a dijele se na petoknjižje, povijesne knjige, psalme, mudrosne spise i proročke knjige. Središte Starog zavjeta je izbavljenje Židova iz egipatskog ropstva i sklapanje Starog saveza na brdu Sinaj s izabranim narodom preko Mojsija.

Novi zavjet je naziv za knjige koje su nastale poslije rođenja Kristova, a nadahnute su njegovim životom i djelovanjem, njegovom porukom i životom prve Crkve. On obuhvaća 27 knjiga i sadrži: 4 evanđelja, 21 poslanicu, Djela apostolska i Knjigu Otkrivenja.

Središte Novog zavjeta je Isus Krist, njegovo utjelovljenje, muka, smrt i uskrsnuće te poslanje Duha Svetoga, Duha Branitelja nad apostole, a preko njih na cijelu Crkvu.

Biblija je pisana na hebrejskom jeziku i na grčkom jeziku, osim malih dijelova koji su pisani na aramejskom.

Sveto pismo je Božja pouka i poruka svim ljudima

Biblija je sveta knjiga nas katolika, Židova i svih onih koji se nazivaju kršćanima. Sveto pismo je Riječ Božja.

Bog pristupa slobodno slobodnom čovjeku da ga uzdigne iznad njega i stavi u nadnaravni red. Time Bog želi čovjeka usrećiti i pomoći mu kako bi bio dionik one sreće i blaženstva koje mu je pripravio

Ono je pouka i Božja poruka nama. Riječ Božja najprije označuje volju Božju i čin kojim Bog pristupa slobodno slobodnom čovjeku da ga uzdigne iznad njega i stavi u nadnaravni red. Time Bog želi čovjeka usrećiti i pomoći mu kako bi bio dionik one sreće i blaženstva koje mu je pripravio.

Bog govori čovjeku riječima i djelima, a čovjek na to odgovara svojim razumom, slobodnom voljom i cijelim svojim bićem. Božji govor po naravi traži odgovor. I tek kad ga čovjek dadne, Božja riječ postiže cilj za kojim je pošla.

Riječ Božja je moćna i djelotvorna. Treba joj povjerovati i živjeti je.

Kad je došla punina vremena, Riječ je tijelom postala i puna milosti i istine, nastanila se u nama (usp. Iv 1,14). Krist je uspostavio Kraljevstvo Božje na zemlji, djelima je i riječima otkrio svoga Oca i samoga sebe i djelo je svoje dovršio smrću, uskrsnućem i slavnim uzašašćem i poslanjem Duha Svetoga. Uzdignut sa zemlje sve k sebi privlači (usp. Iv 12,32) On jedini ima riječi vječnoga života.

Tim je Bog izíšao iz svoje tajne i objavio se. Počeo je s riječju koja je postala stvar, a svršio s Riječju koja je postala čovjek

Božja riječ je najprije Riječ koja je u Bogu. Bog Otac kaže Riječ i ona se u njoj potpuno izriče. Ta je Božja Riječ odjeknula u svemiru i povijesti.

Tim je Bog izíšao iz svoje tajne i objavio se. Počeo je s riječju koja je postala stvar, a svršio s Riječju koja je postala čovjek. Malo razumljiva u stvaranju, postala je u prorocima i nadahnutim piscíma razumljivija, dok u Kristu, Božjem Sinu, nije dosegla vrhunac sadržaja i izražajne mogućnosti. Ona je ujedno svjetlo i sila, riječ i čin. Što kaže, to i ostvaruje. Tako je Riječ Božja, utjelovljeni i objavljeni Bog, stvaralački i spasiteljski čin.

Pisana Božja riječ jest Božje svjedočanstvo o objavljenom Bogu i njegovoj spasiteljskoj djelatnosti. I ona je svjetlo i sila, sastavljena od dva elementa: jednim nas rasvjetljuje, a drugim – na naš pristanak – ostvaruje u nama spasenje.

Kod oba „utjelovljenja“ sudjelovali su i ljudi. Kod osobne Riječi sudjelovala je Blažena Djevica Marija. Kod pisane riječi Božje sudjelovali su sveti pisci. I Marija i pisci bili su „nadahnuti Duhom Svetim“

 Upadna je sličnost između osobne Riječi Božje koja je kao druga osoba Presvetog Trojstva iz ljubavi prema ljudima postala čovjekom, i misli, odnosno riječi Božje, koja je iz istog razloga postala riječju ljudskom.

Kod utjelovljenja osobna Riječ u Bogu uzela je potpunu ljudsku narav, tijelo i dušu, kakvu imaju i svi ljudi. Kod nastanka Svetog pisma Božja misao uzela je tijelo i oblik ljudske izgovorene i pisane riječi, tako da i ona kao i osobna Riječ Božja „čovjekom postade i nastani se među nama!“ (Iv 1,14). Mi s jednakim pravom možemo reći o takvoj pisanoj Božjoj riječi, što je sveti Ivan rekao o Riječi života, da je čujemo, gledamo, promatramo i rukama pipamo. (1 Iv 1,1)

Kod oba „utjelovljenja“ sudjelovali su i ljudi. Kod osobne Riječi sudjelovala je Blažena Djevica Marija. Kod pisane riječi Božje sudjelovali su sveti pisci. I Marija i pisci bili su „nadahnuti Duhom Svetim“. Pri tom je svatko od njih nešto vlastito poklonio jednoj i drugoj Riječi Božjoj, svoje „tijelo“ i „krv“. Zbog toga je i jedna i druga Riječ Božja morala biti slična onima koji su je rodili. Krist je, nema sumnje, nosio sva obilježja svoje majke, tako da ga je svatko po njoj mogao prepoznati i s pravom reći: „Ovo je sin Marije iz Nazareta!“ Tako je isto s duhovnim čedom koje su darovali svijetu proroci i evanđelisti. Kako je Krist bio sto posto Bog i sto posto čovjek, a ipak samo jedna osoba, tako je priopćena riječ Božja i sto posto Božja i sto posto ljudska. Ništa nije izgubila od svoje božanstvenosti tim što je postala ljudskom.

Sveto pismo je namijenjeno spasenju ljudi

Kao riječ Božja Sveto pismo je na prvome mjestu namijenjeno spasenju ljudi. Sveto pismo je izvršilo najjači utjecaj na povijest čovječanstva… Veliko je bogatstvo Sveto pismo. Ono se danas sve više traži i tiska. Prevedeno je na preko 1 500 jezika i narječja, kojima govori više od 90 % čovječanstva. Ono je najčitanija knjiga…

Biblija ili Sveto pismo sadrži u sebi riječ Božju koja je upućena ljudima s namjerom da oni otkriju i vrše volju Božju

Sveto pismo je punina vječne radosti. U Svetom pismu nalazimo riječi vječnoga života. Sveto pismo nije samo napisano da bismo mi vjerovali, već da imamo život vječni, u kojem ćemo vidjeti, istinski ljubiti i gdje će biti ispunjene sve naše želje. Ako se sve tako ispuni, tada ćemo upoznati ljubav koja nadmašuje svaku spoznaju, i tako ćemo biti ispunjeni do savršenstva koje dolazi od Boga.

Sveto pismo nas želi uvesti u to savršenstvo!

S takvom namjerom i tim ciljem trebalo bi istraživati i slušati Sveto pismo. Da bismo došli do pravoga puta prema uputama Svetog pisma i pomalo mogli dospjeti do njegovih plodova i cilja, trebali bismo s istinskom vjerom pristupiti Ocu svjetlosti, svim srcem njemu se klanjati, kako bi nam po njegovu Sinu, u Duhu Svetom darovao milost istinski upoznati Isusa Krista.

Znajući da nam On daruje svoju ljubav, možemo spoznajući i ljubeći, čvrsto ukorijenjeni u vjeri i ljubavi, shvatiti širinu i dužinu, visinu i dubinu Svetoga pisma i time savršeno razumjeti beskrajnu ljubav Presvetoga Trojstva. Njemu su upravljene sve želje svetaca, u njemu se nalazi bogatstvo i savršenstvo svega što je iskreno i dobro.“ (sveti Bonaventura).

Biblija ili Sveto pismo sadrži u sebi riječ Božju koja je upućena ljudima s namjerom da oni otkriju i vrše volju Božju.

Iako je Biblija, prije svega navještaj života vječnoga, ona također sadrži i mudre i spasonosne savjete i za ovaj naš život zemaljski, za naše dobro duševno i tjelesno zdravlje

Iako je Biblija, prije svega navještaj života vječnoga, ona također sadrži i mudre i spasonosne savjete i za ovaj naš život zemaljski, za naše dobro duševno i tjelesno zdravlje.

Isus Krist je, prije svega, Spasitelj svijeta i njegovo je otkupiteljsko djelo upravljeno na to da čovjeku daruje život vječni.

Međutim, činjenica je da Isus mnogima pomaže u njihovim ovozemaljskim duševnim i tjelesnim potrebama. Tako je mnoge bolesnike ozdravio i mnogim tjeskobnim osobama vratio istinski mir duše. Spomenuti mudri biblijski savjeti kao i Isusov način postupanja s ljudima, mogu se izraziti kao 10 zapovijedi koje – kad se provode u životu – donose čovjeku mir duše i zdravlje tijela.

Svi smo mi pozvani bolje upoznati Sveto pismo. Sveti Jeronim reče: „Tko ne poznaje Sveto pismo, taj ne poznaje Isusa!“

Kraljica Mira nas je pozvala, svaki dan čitati Sveto Pismo

Kraljica Mira je 14. veljače 1985. u poruci rekla: „Draga djeco! Danas je dan kada vam upućujem poruku za župu. Ali cijela župa ne prihvaća poruke i ne živi po njima. Ja sam žalosna, i želim da me, draga djeco, slušate i da živite po mojim porukama. Svaka obitelj mora moliti obiteljsku molitvu i čitati Bibliju!“

Jedini put je Gospa spomenula glagol morati. To znači: radi se o vrlo važnoj stvari. O obiteljskoj molitvi i Bibliji = Svetom pismu.   

„…Danas vas pozivam da u svojim kućama svaki dan čitate Bibliju. I neka bude na vidljivom mjestu, da vas uvijek potiče da je čitate i da molite…“ (18. listopada 1984.)

„…Ako molite, Bog će vam pomoći otkriti pravi razlog mog dolaska. Zato, dječice, molite i čitajte Sveto pismo da biste preko Svetog pisma otkrili poruku za vas preko mojih dolazaka!“ (25. lipnja 1991.)

„…Samo molitvom možete shvatiti i prihvatiti moje poruke i pretvoriti ih u život. Čitajte Sveto pismo, živite ga i molite da biste shvatili znakove ovog vremena. Ovo je posebno vrijeme. Zato sam s vama da vas približim mome srcu i srcu moga sina Isusa. Draga dječice, želim da budete djeca svjetla, a ne tame. Zato živite ono što vam govorim!” (25. kolovoza 1993.)

„…Stavite Sveto pismo na vidljivo mjesto u svojoj obitelji, čitajte ga, razmišljajte i učite kako Bog ljubi svoj narod. Njegova se ljubav pokazuje i u današnje vrijeme, jer vam šalje mene, da vas pozovem na put spasenja…“ (Kraljica Mira)

„…Slušajte jer vam želim govoriti i pozvati vas da imate više vjere i povjerenja u Boga koji vas neizmjerno ljubi. Dječice, vi ne znate živjeti u milosti Božjoj, zato vas sve iznova pozivam da nosite Božju riječ u svojemu srcu i u mislima. Stavite, dječice, Sveto pismo na vidljivo mjesto u svojoj obitelji i čitajte ga i živite. Poučavajte svoju djecu, jer ako im niste primjer, djeca odlaze u bezboštvo. Razmišljajte i molite i onda će se Bog roditi u vašemu srcu i vaše srce će biti radosno…“ (5. kolovoza 1996.)

„…Stavite Sveto pismo na vidljivo mjesto u svojoj obitelji, čitajte ga, razmišljajte i učite kako Bog ljubi svoj narod. Njegova se ljubav pokazuje i u današnje vrijeme, jer vam šalje mene, da vas pozovem na put spasenja…“ (25. siječnja 1999.)

„…Danas vas ponovno pozivam da postanete nositelji mojega mira. Na poseban način sad kad se govori, da je Bog daleko, a zapravo vam nikad nije bio bliže. Pozivam vas, da čitajući Sveto pismo obnovite molitvu u svojim obiteljima i doživljavate radost u susretu s Bogom, koji beskrajno ljubi svoja stvorenja…“ (25. rujna 1999.)

Što znamo o kraljevstvu Božjemu

Božanski Spasitelj – Isus često govori o kraljevstvu Božjem i to u usporedbama. On ga naziva skrivenim blagom na njivi. Zatim dragocjenim biserjem, koje je pronašao trgovac i sve je prodao samo da stekne to biserje. Zatim ga uspoređuje s ribarskom mrežom punom riba, dobrih i loših. Još ga je nazvao kvascem i svjetlom, solju i sjemenom, obilnom žetvom, velikom gozbom…

Mogli bismo reći da je kraljevstvo Božje započelo onoga trenutka kada je Bog stvorio ljude… Ono je život ljudski. Ono nije ništa drugo nego volja Božja; dođi kraljevstvo tvoje, budi volja tvoja. To je raj koji nas sve čeka. To je sam Isus, Bog… To je radost, mir, sreća, svetost…

Sve je to lijepo, ali postavlja se pitanje: što je to kraljevstvo Božje ovdje na zemlji? Neki misle da je to ovaj stvarni svijet. Drugi misle da ono treba još doći. Neki misle da je to politička stvarnost. Drugi misle da je to pitanje za koje je kompetentan samo Bog, a mi trebamo samo čekati. Drugi opet misle da je to Crkva. Neki čak misle da je to grad Jeruzalem. Što je to kraljevstvo Božje? Kada je započelo? Gdje i kako je započelo?

Mogli bismo reći da je ono započelo onoga trenutka kada je Bog stvorio ljude na svijetu i povjerio im da se brinu za ovaj svijet, da rađaju djecu, da život bude prisutan. Kraljevstvo Božje na zemlji je život ljudski. Kraljevstvo Božje nije ništa drugo nego volja Božja; dođi kraljevstvo tvoje, budi volja tvoja. To je raj koji nas sve čeka. To je sam Isus, Bog… To je radost, mir, sreća, svetost…

Volja Božja je jednostavno ono što je dobro za čovjeka

Volja Božja je jednostavno ono što je dobro za čovjeka. To dobro se najviše očitavalo u Isusu. On je uvijek bio na strani života. Čini se da ga ništa drugo nije interesiralo. Kad je susreo bolesne, gluhe, nijeme, slijepe, uzete, ozdravio ih je, omogućio im je da vide, govore, čuju, hodaju, da žive pravim životom. Čak je i mrtve uskrisivao dajući im život.

Isus je bio sav na strani života, sve je činio u korist života. Nije to samo činio u fizičkom i tjelesnom smislu. On je oslobađao osobe koje su bile duhovno ili duševno blokirane, poistovjećivao se sa siromašnima, jadnicima, bijednicima, udovicama, grešnicima svake vrste. Oslobodio je i potakao Zakeja, koji se na tuđi račun bogatio, koji je znao razmišljati samo pod vidom novca, da postane velikodušan čovjek.

Bog daje život od početka, daje ga u punini. To je ono što čini Isus od početka svog poslanja. Zbog toga narod govori: „Ovo mora biti Sin Božji, jer se brine samo za dobro čovjeka, za kraljevstvo Božje“.

Današnji Isusovi učenici moraju se zalagati za kraljevstvo Božje, a to će reći zalagati se da bude više pravednosti među ljudima, više socijalne jednakosti, svagdanjeg kruha za sve, boriti se za obranu ljudskih prava, protiv rata, boriti se za kvalitetniji ljudski život, zalagati se za prognanike, zalagati se da se više pažnje posveti onom jednostavnom daru Božjem koji je on dao čovječanstvu, a to je život.

Svojim riječima a prije svega svojim djelima, svojim odlukama mi moramo doprinijeti dobrobiti čovječanstva. Investirajmo, uložimo svoje energije u kraljevstvo Božje. To je jedina investicija koja traje zauvijek

Svojim riječima a prije svega svojim djelima, svojim odlukama mi moramo doprinijeti dobrobiti čovječanstva. Investirajmo, uložimo svoje energije u kraljevstvo Božje. To je jedina investicija koja traje zauvijek. To nam garantira sam Bog, koji je poslije smrti i uskrsnuća svoga Sina Isusa Krista u naš zajednički ljudski život poslao svoga Svetoga Duha.

Svatko od nas sanja o tome što bi mu moglo donijeti sreću i životnu radost. Zapravo traži neko blago, i misli da mu ne treba ništa drugo da bude sretan osim da bude bogat.

Isus govori o kraljevstvu nebeskom kao blagu i bogatstvu. Isus uspoređuje kraljevstvo nebesko s „blagom sakrivenim na njivi…“ i „s trgovcem koji traga za lijepim biserjem…“

U oba slučaja govor je o otkriću jednoga blaga: u prvom slučaju nađeno je slučajno, a u drugoj zgodi traženo je svjesno, namjerno. U obje zgode onaj koji je blago našao, žuri se da proda sve što ima kako bi zadobio blago.

I dok Krist govori o kraljevstvu nebeskom, on tu ne misli na zemaljsko blago i bogatstvo. Ono je za njega varavo i prolazno. Ono je samo velika smetnja Božjem kraljevstvu.

Svaka je osoba dijete vječnosti. Pozvana je u kraljevstvo koje joj je Bog odvijeka pripravio

Svaka je osoba dijete vječnosti. Pozvana je u kraljevstvo koje joj je Bog odvijeka pripravio. Tu čovjekovu nadzemaljsku dimenziju treba otkriti, za nju se treba oduševiti u tolikoj mjeri da i sam život poprimi drugo usmjerenje: živjeti naime tako kako dolikuje onima koje čeka raj-nebo.

Jednom zgodom Isus će reći: „Kraljevstvo je Božje među vama!“

Isus Krist je među nama: njegovo evanđelje – nauk; njegov otkupiteljski život, smrt i uskrsnuće – žrtva Svete Mise i tajne sakramenata: njegova Crkva…

Kraljevstvo Božje nam je tako blizu, a ipak ga neki ne otkrivaju ili ga otkriju, ali ne vrjednuju ga koliko zaslužuje, zanemaruju ga jer više od njega vole kraljevstvo zemaljsko: radosti, bogatstva, užitke zemaljskoga života.

Samo onaj koji ima „pronicavo srce“ te može razlikovati „između dobra i zla“, između vječnoga i prolaznoga, između prividnoga i bitnoga, samo takav odlučuje se „da proda sve što ima“ kako bi ga stekao.

Isus ne zahtijeva malo da postignemo Kraljevstvo, on zahtijeva sve! Ali je istina i to da on ne obećaje malo, nego obećaje sve: život vječni u vječnom i blaženom zajedništvu s Bogom.

Isus ne zahtijeva malo da postignemo Kraljevstvo, on zahtijeva sve! Ali je istina i to da on ne obećaje malo, nego obećaje sve: život vječni u vječnom i blaženom zajedništvu s Bogom.

Da sačuva svoj zemaljski život, čovjek je pripravan izgubiti sva svoja dobra; zašto onda ne učini isto ili još više da si osigura vječni život?!

Tko svoj život vrednuje i živi – kako Isus kaže – već je u posjedu kraljevstva; već živi vječnim životom, koji će doseći svoju puninu, kad iz vremena prijeđemo u vječnost, iz ovog prividnog i prolaznog u pravu zbilju vječnoga suživota s Bogom.

Jedan od najbogatijih ljudi na svijetu odrekao svega svoga bogatstva i odlučio se postati svećenik. Kad je zaređen, novinari su njegova prijatelja Kennedyja upitali: „Što se je dogodilo s njime da je ostavio toliko veliko svoje bogatstvo i postao svećenik?“

Jedan od najbogatijih ljudi na svijetu jest američki multimilijuner Cavanaghi. Njegovo vlasništvo cijeni se na mnogo milijardi dolara. Ima nekoliko velikih bankovnih kuća u New Yorku.

On se odrekao svega svoga bogatstva i odlučio se postati svećenik. Studirao je teologiju. I 18. travnja 1961. postao je svećenik. I to upravo one godine kad je njegov veliki prijatelj Kennedy postao predsjednik Sjedinjenih Američkih Država.

I kad je zaređen za svećenika, novinari su ga pitali: „Što se je dogodilo s njime da je ostavio toliko veliko svoje bogatstvo i postao svećenik?“

„Čovječanstvu nisu potrebni bogati milijunaši, ali su mu potrebni svećenici.“ To je bio njegov odgovor novinarima.

Američki bogataš odrekao se svoga bogatstva i stupio u svećenički stalež gdje je našao jedinu sreću i jedini mir u svome životu.

On je dobro i ozbiljno shvatio da je duhovno blago najveće bogatstvo i da jedino ono može čovjeka učiniti sretnim i zadovoljnim ovdje na zemlji. Znao je da zemaljsko blago ne može čovjeka usrećiti, pa se i odrekao svega svoga bogatstva i posvetio se potpuno samo Bogu i dušama.

Nastojmo i mi oko toga i odlijepimo svoje srce od zemaljskih dobara, a prianjajmo što više uz nebeska dobra!

 Liječnik Thomas iz Pittsburgha, iz SAD-a kaže da je uvijek u Boga vjerovao i s njim računao. Priznaje da je u Međugorju otkrio veliku i neprocjenjivu vrijednost vjere i moć molitve.

Nakon dugoga razmišljanja odlučio je svoju privatnu kliniku prepustiti petorici liječnika koji su kod njega radili i posvetio se svojoj obitelji, djeci i molitvi. On ide od mjesta do mjesta i drži predavanja o svemu što je sve doživio na ovom milosnom mjestu.

Glasoviti liječnik izumio je neke lijekove i medicinske uređaje. …netko od njegovih učenika postavi mu pitanje: „Gospodine profesore, recite nam koje je vaše najveće otkriće?“ „Moje najveće otkriće bilo je onoga dana, kad sam spoznao da sam grešnik, a Isus Krist moj jedini Spasitelj!“

 U Minneapolisu (Minnesota) u više od 60 crkava ima vječno klanjanje Isusu u Presvetom Sakramentu. Hodočasnici koji su bili u milosnom mjestu Međugorju otkrili su moć molitve klanjanja… U pojedinim crkvama mole za duh. zvanja..

U Škotskoj je živio glasoviti liječnik James Simson (+1871.). Uz liječenje bavio se i izumiteljstvom. Izumio je neke lijekove i medicinske uređaje. Za vrijeme jednoga predavanja netko od njegovih učenika postavi mu pitanje: „Gospodine profesore, recite nam koje je vaše najveće otkriće?“ „Moje najveće otkriće bilo je onoga dana, kad sam spoznao da sam grešnik, a Isus Krist moj jedini Spasitelj!“

Glavna poruka Biblije je:

„Ljubite jedni druge kao što sam ja vas ljubio!“

Biblija sadrži otprilike tri milijuna slova, 31 000 stihova i 1 189 poglavlja. Trebalo bi nam otprilike 50 sati kako bismo ju pročitali cijelu (40 sati za Stari zavjet i 10 sati za Novi.)

Jeste li znali da je psalam 118 središnje poglavlje čitave Biblije?

Da je Psalam 117, koji se nalazi ispred Psalma 118, najkraće poglavlje u Bibliji? Da je Psalam 119, koji se nalazi iza Psalma 118, najduže poglavlje u Bibliji.

„Riječ je Božja kruh koji hrani našu dušu!“ (Sertillanges)

„Tko ne poznaje Svetoga pisma, ne poznaje Krista!“ (sveti Jeronim)

Nema sumnje da čitanjem Svetog pisma duša plamti u Bogu i čisti se od svih poroka!“ (sveti Jeronim)

– Ako je ova knjiga istinita kao što Vi tvrdite, onda Vam ovo neće naštetiti. No kako bismo Vam dokazali da nam nije do šale, pogledajte sada ovo.
Časnik dozva velika psa te mu dade popiti tekućinu. Nekoliko minuta kasnije pas je na pod pao mrtav. Časnik reče vjerniku:
– Tvrdite li još uvijek da je ova knjiga, koju Vi nazivate Riječ Božja, istinita?

 Od danas i ja vjerujem Bibliji

U jednoj je komunističkoj zemlji bio uhićen vjernik te priveden u zatvor. Odmah nakon uhićenja izveli su ga iz njegove ćelije u sobu u kojoj je tajna policija ispitivala osumnjičenike. Pred policijskim je časnikom i jednim liječnikom bila otvorena Biblija. Uhićeniku zapovjediše da sjedne i tada je otpočelo ispitivanje. Upitaše ga:

– Vjerujete li da je ova knjiga Riječ Božja?

– Da – rekao je.

Časnik mu zapovjedi da pročita ulomak iz Markova evanđelja (16,18). Pročita gdje piše: „…i ako popiju što smrtonosno, neće im nauditi…“

– Vjerujete li i ovim riječima? – upita časnik.

– Da.

Tada časnik stavi na stol čašu punu jaka otrova i objasni:

– Ako je ova knjiga istinita kao što Vi tvrdite, onda Vam ovo neće naštetiti. No kako bismo Vam dokazali da nam nije do šale, pogledajte sada ovo.

Časnik dozva velika psa te mu dade popiti tekućinu. Nekoliko minuta kasnije pas je na pod pao mrtav. Časnik reče vjerniku:

– Tvrdite li još uvijek da je ova knjiga, koju Vi nazivate Riječ Božja, istinita?

– Da, to je Riječ Božja koja je istinita – ponovo odgovori.

– Onda ispijte cijelu čašu! – izdera se časnik i pogleda liječnika.

Bila je ovo teška kušnja. Tražio je da se prije ispijanja otrova iz čaše malo pomoli. Bilo mu je dopušteno. Ustao je, uzeo čašu u ruke i kleknuo ispred stola. Najprije se pomolio za svoju obitelj da ostanu postojani u svojoj vjeri. Potom je molio za komunističkoga časnika i liječnika da nađu Boga te i oni postanu pravi vjernici. Molitvu je završio riječima: „O Bože, Ti znaš koliko su Te izazivali. Ja sam uistinu spreman umrijeti. Vjerujem Tvojoj riječi koja kaže da mi se ništa neće dogoditi. Ali ako je Tvoj plan drukčiji, onda sam spreman na susret s Tobom. Moj život u Tvojim je rukama. Neka bude volja Tvoja!“

Ovomu se nisu nadali, već su mislili da će vjeru zatajiti ili pasti mrtav na pod. No trenutci su postajali minute, a minute bijahu duge kao sati. Vladala je potpuna tišina

Potom je vjernik s pouzdanjem u Božju Riječ ispio otrov iz čaše. Časnik i liječnik bili su vrlo iznenađeni. Ovomu se nisu nadali, već su mislili da će vjeru zatajiti ili pasti mrtav na pod. No trenutci su postajali minute, a minute bijahu duge kao sati. Vladala je potpuna tišina. Čekala se neizbježna smrt. Liječnik i časnik nijemo su gledali jedan u drugoga.

Nakon nekoliko minuta liječnik se trznu, uze vjernikovu ruku i opipa mu bilo. No ono bijaše normalno. Potom je tražio druge simptome, ali ih nije našao. Zbunjenost i zaprepaštenost bila je velika. Liječnik je nastavljao s pretragom, ali nije mogao pronaći ni najmanjega traga nekakvu oštećenju. Spustio se u naslonjač i nakon kratka razmišljanja izvadio iz džepa partijsku kartu, razderao ju i bacio na pod.

Tada uze Bibliju i reče: „Od danas i ja vjerujem Bibliji. Ona je istinita. Vjerujem u Krista koji je upravo pred mojim očima učinio ovo veliko čudo!“

„Kao što daždi i sniježi s neba bez prestanka,
dok se zemlja ne natopi, oplodi i ozeleni… tako se
riječ koja iz mojih usta izlazi ne vraća k meni bez
ploda, nego čini ono što sam htio i obistinjuje
ono zbog čega je poslah.“
(Iz 55,10-11)

Autor: fra Petar Ljubičić; Book.hr

Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.

Najčitanije

Na vrh