Sveti Porfirije (Porphyrius), biskup iz Gaze u Palestini, rodio se 347. godine u grčkom gradu Solunu, u bogatoj obitelji. Porfirijev životopis dugujemo njegovom učeniku i kasnijem đakonu Marku (Marcus Diaconus), koji je zvanjem bio krasnopisac.
Ukazao mu se raspeti Krist
Oko 378. Porfirije se povukao u egipatsku pustinju, u dolini Wadi El Natrun i tamo provodio monaški život (način života posvećen isključivo duhovnosti). U pustinji je ostao pet godina, a zatim se uputio u Palestinu, gdje je narednih pet godina živio u jednoj spilji pored rijeke Jordana. Živio je u strogoj pokori i s vremenom se razbolio. S ranama na nogama otišao je u Jeruzalem i obišao najsvetija i najdraža mjesta za svakog kršćanina. Dok se uspinjao na Kalvariju, ukazao mu se raspeti Krist, a on je osjetio olakšanje i spoznao da su njegove rane zacijelile. Tada je upoznao Marka, svog bliskog suradnika i životopisca. Poslao ga je u Solun da s njegovom braćom riješi pitanje obiteljske baštine. Marko je taj posao uspješno obavio, a kad se je vratio, našao je Porfirija potpuno zdravog. Porfirijevo čudesno ozdravljenje postalo je utjeha za brojne bolesnike s ranama na nogama.
Porfirije je bio blag i pobožan čovjek, volio je siromahe i dijelio im svoja dobra, a mnogo toga darovao je i egipatskim samostanima. Zbog svoje je darežljivosti osiromašio pa se je neko vrijeme uzdržavao radeći kao postolar. Jeruzalemski biskup Ivan čuo je mnogo o Porfiriju i njegovim vrlinama pa ga je 392. zaredio za svećenika. Povjerio mu je čuvanje dijelova Svetog križa na kojem je umro naš Spasitelj – najsvetije kršćanske relikvije.
Čudo zahvaljujući kojem se obratilo više od 100 pogana
Metropolit Cezareje posvetio je 395. godine Porfirija za biskupa Gaze, u kojoj je tada bilo malo kršćana. Biskup Porfirije, koji se dugo opirao biskupskoj časti, izmolio je u vrijeme suše obilnu kišu, a zahvaljujući tom čudu više od 100 pogana obratilo se na kršćanstvo. Protivnici kršćanstva nisu mirovali pa se Porfirije neko vrijeme morao skrivati. Uz potporu svetog Ivana Zlatoustog i carskog sobara Eutropija dobio je, 398. godine, službeno carsko pismo iz Carigrada, po kojem su se u Gazi morali zatvoriti i srušiti svi poganski hramovi.
Porfirije je doživio duboku starost, učinio mnoga dobra djela i brojna čudesa. Preminuo je 26. veljače 420. godine u Gazi.
„Kada u ljudima ne stanuje Krist, ispuni ih 1001 druga stvar: ljubomora, mržnja, dosada, melankolija, svjetovna zadovoljstva… Ispuni svoju dušu Kristom tako da ne bude prazna.“ sveti Porfirije
Izvor: Put – Istina – Život
Vedrana Prka; Book.hr
Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.
