Svetac dana

SVETI MAKSIM ISPOVJEDALAC – ZBOG ISPOVIJESTI VJERE U ISUSA KRISTA ODSJEČEN MU JE JEZIK I RUKA // „Političar koji je postao svetac?! Nemoguće! ” Za svetoga Maksima jedina prava vrijednost uvijek ostaje Isus Krist – Put, Istina i Život!

„Političar koji je postao svetac?! Nemoguće! ”

Osnovne informacije


• Rođen 580. u Carigradu
• Preminuo 662. u Kavkazu
• Pripadao redu monaha

Od politike prema svetosti

Rođen je u Carigradu 580. godine u uglednoj obitelji. Od dječaštva je bio usmjeren monaškome životu i proučavanju Svetoga pisma. Primio je najvišu naobrazbu te postigao visoku političku ulogu kao tajnik cara Herakleja. Ipak se povukao iz političkog života te oko 613. godine stupio u samostan kao jednostavni monah. Prije nego što su Perzijanci opsjeli Carigrad (626.), preko Krete i Cipra pobjegao je u Afriku (oko 630.).

Maksim nije prihvaćao nikakvo umanjivanje Kristova čovještva

Maksim nije prihvaćao nikakvo umanjivanje Kristova čovještva. Zbog toga, vjerojatno u Kartagi, 645. godine u javnoj se raspravi suprotstavio teoriji onih koji su smatrali da je u Isusu Kristu iz Nazareta bila jedna „energija” i jedna volja, to jest ona koja je vlastita njegovoj božanskoj naravi. „Ne”, prosvjedovao je Maksim, „to nije u skladu sa Svetim pismom”. Osobito se pozivao na Isusovu muku i njegovu tjeskobu u Getsemanskom vrtu.

Pod optužbom krivovjerja odsječen mu je jezik i ruka

Maksim nije odustajao od svojeg stava kako je Isus bio i Bog i čovjek, unatoč mnogim protivljenjima. Tako je 66., protiveći se caru, rekao: „Nemoguće je potvrditi u Kristu samo jednu volju!” Tako je Maksim – zajedno s dva svoja učenika koji su se obojica zvali Anastazije – bio izložen iscrpljujućem procesu, premda je već bio imao više od osamdeset godina. Carski ga je sud osudio, pod optužbom za krivovjerje, na okrutno sakaćenje jezika i desne ruke, dva organa kojima se – po riječima i spisima – Maksim suprotstavljao pogrešnome nauku o jednoj Kristovoj volji. Poštivajući tu nužnu hijerarhiju vrijednosti, sveti Maksim je izazivao vlast cara – koji se također ispovijedao kršćaninom – i iz istoga je razloga svjesno išao ususret groznim torturama, sve do smrti.

Koliko sam ja spreman svjedočiti za Krista?

Maksimov život i misao snažno ostaju osvijetljeni ogromnom odvažnošću cjelovitoga svjedočenja Kristove stvarnosti, bez ikakvoga umanjivanja ili kompromisa. Trebamo se pošteno pitati jesmo li mi – kršćani trećega tisućljeća – kadri prihvatiti i nasljedovati svjedočanstvo tih naših Otaca. Za svetoga Maksima jedina prava vrijednost uvijek ostaje Isus Krist – Put, Istina i Život. Svaka druga vrijednost Mu je podređena, i samo poštujući tu hijerarhiju vrijednosti, dolazi se do uređenoga ujedinjenja kozmosa, a tako i do spasenja.

„Posredničke vrijednosti”, same, nisu u stanju spasiti svijet

Ispovjedalac je uvjeren da takozvane „unutarsvjetske vrijednosti”, ovozemne, svoje pravo mjesto dobivaju u svjetlu jedine apsolutne Vrednote. Drugim riječima, Maksim je više nego uvjeren da „posredničke vrijednosti”, same, nisu u stanju spasiti svijet. Jedini Spasitelj je Isus Krist: bilo koja druga zbilja, koja bi si prisvojila nezaslužene spasiteljske povlastice, postaje idol i „smrtna zamka”. Ni sloboda ni tolerancija ni dijalog… nisu apsolutne vrijednosti. Upravo suprotno, oni svoj puni smisao imaju – upravo kao vrijednosti – u svjetlu Isusa Krista, jedinoga Spasitelja svijeta.

Komentirajte

Najčitanije

Na vrh