Svetac dana

Sveti Ivan Kasijan

Sveti Ivan Kasijan book evangelizacija

Sveti Ivan Kasijan ima mnogo toga za reći današnjoj Crkvi, a posebno onima koji teže duhovnosti. Na kraju teksta nalaze se dvije njegove misli koje su danas itekako aktualne, kako za teologe, tako i za najobičnije vjernike željne istinske povezanosti s Bogom.

Sv. Ivan Kasijan (o. 360. – 433./435.) bio je prezbiter, redovnički opat i teološki pisac te jedan od tzv. pustinjskih otaca.


Vjerojatno je podrijetlom iz Skitije, s obale Crnog mora. Bio je iz imućne kršćanske obitelji i stekao je dobru izobrazbu. Posebno je proučavao Sveto pismo.
S prijateljem Germanom otputio se je 380. godine u Palestinu, gdje je živio kao monah pustinjak, a kasnije odlazi u Egipat, gdje je bio opat i vodio stotine monaha. Bio je prijatelj velikih svetih otaca Makarija i Pafnucija. Oko godine 400. zajedno s Germanom odlazi u Carigrad, da bi se požalio patrijarhu na heretički nauk i postupke aleksandrijskog nadbiskupa Teofila. Patrijarh je bio sv. Ivan Zlatousti i Ivan Kasijan postaje njegov učenik. Zaređen je za đakona i ostaje ondje sve dok car nije prognao patrijarha 404. godine i optužio ga za herezu. Tada Kasijan putuje u Rim da bi svojeg učitelja opravdao pred papom Inocentom I. U Rimu je zaređen za prezbitera, nakon čega je u južnoj Francuskoj utemeljio jednu od prvih monaških zajednica, kasniju čuvenu Opatiju sv. Viktora. Pretpostavlja se da je prije toga neko vrijeme službovao i u Antiohiji. Ostatak života proveo je u vježbanju u kršćanskoj savršenosti, duhovno vodeći svoje monahe te pišući asketska i duhovna djela. Bio je promicatelj redovničkog života te je njegova zajednica stalno rasla. Osnovao je i samostan za monahinje.

Umro je na glasu mudrosti i svetosti u svojoj opatiji, u današnjem Marseillesu, gdje se i danas čuvaju njegove relikvije.

Pisao je na latinskom jeziku. U svojim djelima i životu zagovarao je naglašenu askezu; post i apsolutno mrtvljenje. To je smatrao najjačim oružjem u borbi protiv grijeha i tjelesnih strasti. No uvijek je naglašavao da nema duhovnog napretka bez Božje milosti i pomoći te se stoga stalno treba utjecati Bogu u molitvi, a posebno tražiti zaštitu od stalnih napadaja Zloga. U Kasijanovu je duhovnom nauku veoma naglašeno „razlikovanje duhova“, sposobnost otkrivanja koja misao i poticaj dolazi od Boga, a koja od zloduha. Ta je vrlina za njega ključna u očuvanju kreposti.

Njegova dva najvažnija djela, Temelji monaškog života i Konferencije egipatskog monaha, hvalio je sv. Benedikt i veoma su utjecala na njega. Po nalogu pape Lava I., njegova prijatelja iz rimskih dana, napisao je djelo O utjelovljenju Gospodinovu, sa svrhom da upozna zapadnu Crkvu s Nestorijevim heretičkim učenjem. Njegovi su tekstovi bili poznati i čitani sve do danas. Na hrvatskom jeziku objavljeni su njegovi spisi pod naslovom Duhovni boj s osam glavnih strasti.
Spomendan mu je 23. srpnja.

Poticajne misli sv. Ivana Kasijana

… tko god se daje voditi isključivo od svojega vlastitog razuma i rasuđivanja, nikada neće doseći savršenstvo i past će kao žrtva pogubne Đavlove moći da zavede.

Ako želiš steći pravo poznavanje Pisma, trudi se prvo postići trajnu poniznost srca. To je jedino što će te voditi k savršenstvu ljubavi, koje će te prosvijetliti, a ne znanje, koje napuhuje.

Tekst je prvotno bio objavljen u mjesečniku Book.

Komentirajte
Na vrh