Današnji je sveti zaštitnik veliki Franjo Saleški, ženevski biskup i crkveni naučitelj. Rodio se 21. kolovoza 1567. godine, u plemićkom dvorcu svojih roditelja – Château de Thorens kraj Annecyja (Savoja, jugoistočna Francuska), kao najstariji od šestero djece. Roditelji su željeli da postane pravnik. Studirao je od 1578. u Parizu, a od 1588. u Padovi, gdje je 1592. doktorirao pravo i teologiju. Tijekom studija u duši je proživljavao strašnu tjeskobu. Razmišljajući o tada raširenom kalvinskom nauku, prema kojem je Bog već unaprijed neke ljude odredio za nebo, a druge za pakao, teško se je mučio. 

Uspio je oko sedamdeset tisuća duša vratiti katoličkoj vjeri

Iako se čuvao svih grijeha i lakomislenosti studentskoga života, ipak se plašio da bi mogao biti predodređen za pakao. Bio je to put njegova duhovnog očišćenja, kojim ga je Bog pripremio za velike milosti. Primajući svete sakramente i štujući Presvetu Djevicu, napokon je došao do unutarnjeg mira i pouzdanja u Božju dobrotu te shvatio da je Bog ljubav. Nakon završetka studija, 1593. godine, postao je svećenik. Poslan je u područje južno od Ženevskog jezera, u pokrajinu Chablais, središte kalvinizma, gdje se isticao kao izvanredan dušobrižnik i borac za pravovjerje. Potrudio se da radosnu vijest posebnim znakovima tumači i gluhim osobama. 

Živom i čvrstom vjerom uspio je oko sedamdeset tisuća duša vratiti katoličkoj vjeri. Bio je strpljiv i blag držeći se svoga načela: „Žlica meda privlači više muha nego bačva octa.‟ Bio je ženevski biskup od 1602. godine, sa sjedištem u Annecyju, jer je Ženeva bila kalvinistička. Djelovao je kao misionar u kalvinističkim krajevima, bio je sjajan propovjednik, obnovitelj u duhu Tridentskoga sabora i duhovni vođa. Nastojao je Gornju Savoju, razjedinjenu hugenotskim borbama, vratiti pravoj vjeri. Naročitu brigu vodio je o djeci i siromasima. 

Napisao je više teoloških i asketskih djela, u kojima se ističe po blagosti, duhovnoj i psihičkoj uravnoteženosti. Od njegovih djela ističu se „Philoteia – uvod u duhovni život‟, koje je doživjelo više od tisuću izdanja, i „Theotimus – rasprava o Božjoj ljubavi‟. Imao je važnu ulogu u razvoju teološke misli ranog novovjekovlja. 

„Svetac džentlmen‟

Kao prijatelj Ivane Franciske Chantal, u Annecyju je 1610. bio suosnivač ženskog reda Sestara Pohoda Blažene Djevice Marije, a osnovao je i svećeničku Družbu oblata. Po njemu je poslije nazvan i salezijanski red – koji je 1859. osnovao don Ivan Bosco – iznimno važna kongregacija u razvoju suvremene Crkve. Bio je naučitelj koji je pobožnost unosio u svijet, a svijet u pobožnost. Prozvan je „svecem džentlmenom‟ jer je naučavao da je moguće imati visoku naobrazbu i istovremeno biti kršćanin duboko prožet Božjom ljubavlju, da je moguće ići ukorak s vremenom i odgovoriti zahtjevima moderne kulture bez štete za vlastiti vjerski život, te da humanistička naobrazba kršćaninu može samo pomoći u njegovu duhovnom rastu. 

Prema Franji Saleškom, pobožnost i svetost nisu ograničene samo na svećenički poziv ili život u samostanima, njih je moguće ostvariti u svakom zanimanju, poslu, zvanju i na svakom mjestu. Bog u svojem vrtu nije htio imati ni dva jednaka cvijeta, već je želio da svaki cvijet ima svoj originalni sjaj i ljepotu. Zato je sveti Franjo Saleški moderan i suvremen ne samo u svojem vremenu nego i danas. U svom životu i naučavanju, prožetom čovječnošću i širinom srca, postigao je prekrasan sklad između kršćanstva i kulture. Za njega je Sveto pismo radosna poruka koja čovjeka oslobađa i uzdiže. Preminuo je 28. prosinca 1622. u Lyonu. Pripisuju mu mnoga čudesa.

Misli sv. Franje Saleškoga

• Sve za Boga.
• Poniznost je magnet Srca Božjega.
• Naša je bijeda prijestolje Božjeg milosrđa.
• Poniznost i blagost temelji su svetosti.
• U svoje srce usadi Isusa raspetoga i svi križevi i trnje bit će ti kao ruže.
• Nasljedujmo blaženu Djevicu Mariju, idimo kao ona, veselo, desno ili lijevo, kamo nas Gospodin hoće voditi.
• Neka živi Isus, čija je smrt pokazala kako je jaka ljubav.
• Ljubav je među krijepostima ono što je Sunce među planetima; ono im daje njihov sjaj i ljepotu.
• Jedini je temelj prave pobožnosti ljubav prema Bogu.
• Radije sve izgubimo, samo ne odvažnost, pouzdanje i dobru volju.

Izvor: Župa svetog Nikole biskupa, Jastrebarsko

Priredio Danijel Katanović; Book.hr