Sveti Beda Časni, biskup i crkveni naučitelj – čitavu je noć znao provesti u zahvaljivanju Bogu „Moja je naročita radost uvijek bila studirati, poučavati i pisati”

„Rodio sam se na poljskom posjedu samostana”

Sveti Beda se rodio 672. u sjevernoj Engleskoj. Kad mu je bilo tek sedam godina, roditelji su ga kao oblata (vrsta samostanskog kandidata), predali Benediktu Biscopu, koji je nekoliko godina prije toga osnovao benediktinski samostan u Wearmouthu. Beda o samom sebi piše ovako: „Rodio sam se na poljskom posjedu toga samostana”.

Svećenikom se ne postaje samo tako

Priprava budućih svećenika bila je u ono doba vrlo ozbiljna. Beda je u 19. godini primio red đakonata, a tek u 30. red svećeništva. Sve preostalo vrijeme svoga života proveo je u tom samostanu i posve se posvetio proučavanju Svetoga pisma.

Beda u svojoj autobiografiji dalje piše: „Od vremena kad sam postao svećenik pa sve do svoje 59. godine bavio sam se proučavanjem Svetoga pisma, kako iz vlastite potrebe, tako i za potrebe svojih (redovnika)”. Za vrijeme svojih 55 godina redovničkoga života Beda se rijetko kada udaljio iz svog samostana.

„Učite užurbano, ne znam dokle ću živjeti i neće li me uskoro uzeti moj Stvoritelj”

Ondje je na samostanskoj školi jedno vrijeme i poučavao. Posljednje dane Bedina života kao očevidac opisao je veoma dirljivo njegov učenik Kutbert. Taj je opis kao drugo čitanje ušao i u Časoslov Božjega naroda. Kutbert piše:

„U utorak pred Gospodinovo uzašašće Beda je počeo teže pobolijevati na dišnim organima. Također na nogama mu se pojavila mala oteklina. Unatoč tome, tih je dana držao pouku i veselo kazivao u pero. Od vremena do vremena rekao bi uz ostalo: ‘Učite užurbano, ne znam dokle ću živjeti i neće li me uskoro uzeti moj Stvoritelj.’”

Bio je pravo čudo svetosti i učenosti svojeg vremena

Bio je pravo čudo svetosti i učenosti svojeg vremena i njome je zadužio ne samo svoju domovinu Englesku već i cijelu Crkvu. Bio marljiv i plodan pisac pa nije čudo da je mnogo i napisao (više od 60 knjiga). Najviše je pisao propovijedi, biblijske komentare, pisma i rasprave o jezičnim pitanjima. U djelu „Računanje vremena” uveo je i propagirao Dionizijevo brojanje godina od Kristova rođenja. Počeo je pisati gramatička djela već kao đakon. Uz teološke spise napisao je i nekoliko asketskih. No, naročito se proslavio svojim povijesnim spisima. Od njih je najvažniji Historia ecclesiastica gentis Anglorum (eng. Crkvena povijest engleskoga naroda, u pet knjiga). To je istinsko remek-djelo, zbog kojega je Beda zaslužio časni naslov „otac povijesti Engleske”. Crkva ga je uvijek mnogo cijenila, a papa Lav XIII. proglasio ga je i naučiteljem Crkve.