Foto: capuchins.org
Jednom je sveti Antun u Le Puyju posjetio neku gospođu u blagoslovljenom stanju. Ona mu preporuči samu sebe i dijete.
Svetac se tada sabere u molitvi, zatim se vrati pobožnoj ženi i ovako joj prozbori: »Dobro se i sretno pouzdaj! Gospodin će ti naime dati sina, koji će postati velik u Božjoj Crkvi. Postat će franjevac i mučenik, a i mnoge će druge svojim propovijedanjem dovesti do palme mučeništva.« Žena porodi sina, kojemu nadjenu ime Filip. Ovaj se pridruži maloj braći, i nakon što je s ovu stranu mora mnogo uznapredovao u kreposti, po Božjem se nadahnuću uputi preko mora. Kada je zbog izdaje tvrđava Azoto pala pod vlast saracena, svi su kršćani, njih preko dvije tisuće, bili predani u ruke barbara i masovno osuđeni na smrt.
Najava mučeništva
Među njima se našao i brat Filip, koji ishodi, kako bi druge mogao hrabriti i privesti Bogu, da mu posljednjem bude odrubljena glava. Kada su ovi bili zapitani žele li izbjeći smrti tako da zaniječu vjeru, ili tu vjeru sačuvaju i podnesu kaznu smrti, ohrabreni Filipovim riječima jednoglasno izjave da će učiniti što se njemu bude svidjelo. Tada im brat Filip, sakupivši ih sve pred sobom, upravi snažan i poticajan govor te završi ovim riječima: »Predraga braćo! Ustrajte u vjeri, jer mi je Gospodin noćas objavio da ću zajedno s tisuću duša po mučeništvu ući u nebo.« I kad ih je tako ohrabrio, sve ih ispovjedi; a oni odgovore da žele umrijeti radi vjernosti Kristu.
I dok su tim svetim kršćanima iz ljubavi prema vjeri bile odrubljivane glave, brat ih je Filip neprestano poticao da ostanu čvrsti. Razjaren na njega, sultan zapovjedi da mu odrežu prste. Kada Filip ipak nije prestajao sokoliti osuđenike, sultan zapovjedi da mu oderu kožu sve do pojasa. Ali ni zbog toga brat Filip nije prestajao pobuđivati kršćane; tada mu dade iščupati jezik. No, i do te mjere sveden, Filip raspaljen neugasivim žarom nastavi hrabriti kretnjama, sve dok svi nisu bili podvrgnuti oštrici mača.
Neraspadnuta tijela
Posljednjem je i njemu, nakon što si je u najvećoj pobožnosti skinuo kukuljicu, odrubljena glava, osvojivši palmu slavnoga mučeništva. Četiri su dana ona sveta tijela ležala nepokopana. Kad je sultan došao na ono mjesto, ne bez čuđenja nađe da ni na jednom od njih nije bilo znaka raspadanja ili neugodna zadaha. Prema tom je događaju kao sunce jasno koliko je proroštvo blaženog Antuna bilo istinito.
Ulomak iz knjige „Cvjetići sv. Antuna: Knjiga čudesa“ autora fra Arnolda de Seranna. Više o knjizi možete saznati ovdje.
Izdavač: Vijeće franjevačkih zajednica (Zagreb); Hrvatska provincija sv. Jeronima franjevaca konventualaca (Zagreb); Svjetlo riječi (Sarajevo).
