Cijelo tijelo istrunulo, a jezik i dalje cijel i rumen

Sveti Antun Padovanski rodio se 1195. u Lisabonu, glavnom gradu Portugala. Krsno mu je ime bilo Fernando Martins de Bulhões. Njegovi roditelji, otac Martin i majka Marija, bili su plemićkog roda, no kako su bili pravi bogobojazni kršćani, više su cijenili krjepost nego plemstvo. Krjepost su nastojali svome sinu ucijepiti u srce revnije nego išta drugo. Mladi Ferdinand u ranoj svojoj mladosti učio se znanju i pobožnom životu u svećenikâ stolne lisabonske crkve. Već u petnaestoj godini odlučio je posvetiti se Bogu, pa je stupio u samostan augustinaca kraj Lisabona. Umro je već u 36. godini života. Jednom prilikom kada su otvorili lijes u kojem je ležalo njegovo tijelo, svi se zadiviše kada vidješe istrunulo tijelo, a jezik cijel i rumen, kakav je ostao sve do današnjega dana. U nastavku možete pročitati o nekim od čudesa koja je Bog učinio po vjeri svetog Antuna.

Glas koji je doslovno lebdio zrakom

Malo je svetaca u katoličkoj Crkvi po kojima je Bog tvorio tolika i tako izvanredna čuda kao što ih je tvorio po svetom Antunu i po njegovu zagovoru. Sveti Antun proživio je svoju mladost u Portugalu i nije učio jezike. Ipak je u svojim propovijedima tako lijepo govorio talijanski i francuski te se činilo da je te jezike učio od mladosti. Jedna je gospođa jednom željela slušati propovijedi svetog Antuna, a to joj nije dopustio njezin opaki muž. Ona ode na gornji kat na prozor i tu je čula propovijed posve jasno, iako je sveti Antun propovijedao cijeli sat hoda daleko. Kad je to kazala svome mužu, i on se svojim ušima o tome osvjedočio, obrati se i rado je slušao riječ Božju.

Dijete u vreloj vodi

Druga jedna gospođa imaše žarku želju slušati propovijed svetog Antuna pa ostavi svoje dijete samo kod kuće. Dijete kao dijete, upade u kotao pun vrele vode. Kad se vratila kući, nađe dijete u vreloj vodi, gdje se igra. Očito je sam Bog po svome ugodniku sačuvao dijete o sigurne smrti.

Mrtvo dijete živi

Opet druga gospođa, vrativši se s propovijedi Svečeve, nađe da je njezino dijete, koje je ležalo u kolijevci, mrtvo. Odmah otrči k Svecu i zavapi za pomoć. Sveti Antun reče joj Gospodinove riječi iz svetog Evanđelja: „Idi, sin tvoj živi”. I doista nađe kod kuće dijete kako se sa svojim prijateljima igra.

Zapovijedao je oblacima i kiši

Radi silnog svijeta propovijedao jednom sveti Antun pod vedrim nebom, kad se odjednom pojave crni oblaci uz grmljavinu i gromove. Slušatelji su gledali kako da izmaknu oluji, a Svetac ih sve zaustavi i reče im neka se ništa ne boje jer oni neće pokisnuti. I doista cijela okolina bi natopljena jakom kišom, a na slušatelje ne padne ni kap.

Propovijed ribama

U doba svetog Antuna haralo je manihejsko krivovjerje pod raznim imenima. Kad su biskupi poslali svetog Antuna u grad Rimini, ondašnji su se krivovjerci pobojali, pa nagovoriše puk da ga ne sluša. I doista prilikom Antunove propovijedi nije ondje bilo drugih do nekoliko žena i staraca. Unatoč tome Antun je propovijedao svom revnošću, tako te ga odmetnici, kad to čuše, odluče pogubiti. Antun se zato povukao u samoću. Molio je i postio ne bi li Bog omekšao srce zavedenog puka a potom se, okrijepljen molitvom i postom, uputio na obalu te je viknuo ribama iz sveg glasa: „Dođite, nerazumne ribe, da čujete riječ Gospodina, koji vas je stvorio, na sramotu ljudima, koji zatvaraju uši i srce glasu Božjem i ostaju u bludnji!” Mnogo se bilo sabralo i ljudi, što iz radoznalosti, što da se narugaju. A gle! Istom što je Svetac progovorio, uzbiba se more i silan broj riba svake vrsti i veličine dopliva k obali i uzdiže po koji put glavu, poreda se mirno u polukrugu sve dalje i dalje, pa pozorno i mirno slušaše riječ svetog Antuna. Svijet je bio kao zapanjen i gledao što će se zbiti. Na to prozbori svetac: „Hvalite, ribe, Gospodina, slavite svoga stvoritelja, zahvaljujte mu, što vam je za stan dao neizmjernu vodu s mnogim zakloništima protiv nepogoda, što vam je dao jasnu i prozirnu vodu, da vidite svoje putove te izbjegnete neprijateljima svojim. Taj Bog blagoslovio vas je kod stvorenja i pripravio vam izobilja hrane, nadario vas plodnošću za umnožavanje vašega potomstva. Hvalite Bogu nad tolikim izvrsnostima i slobodi, koju vam je poklonio. Vas je stvoritelj od svakog gospodstva živih, u općem potopu uzdržao na životu. Vašom pomoću je Bog svome proroku Joni dao trodnevni boravak i iscijelio slijepoga Tobiju. Vi ste dale Gospodinu porez za njega i njegove učenike. Vi ste hrana pokornicima, koji se uzdržavaju od mesa. Vašeg mesa htjede Gospodin jesti, da tako neoborivo dokaže istinitost svoje ljudske naravi i svoga uskrsnuća. Da, sam je Gospodin hodao po vašoj vodi povrh vaših glava; on je od ribara učinio svoje apostole i ribare ljudi; s toga vas je toliko ugnao u njihove mreže.” Mnogi od onih koji su to slušali bili su oduševljeni te su okrenuli svoj život prema Gospodinu! Zatim su svetog Antuna pozvali na gozbu.

Vođa krivovjeraca Bonvilla na gozbi je svetom Antunu podmetnuo otrovano jelo. No, Svetac blagoslovi jelo te mu nije naškodilo.

Istovremeno na više mjesta

Sveti se Antun često pojavljivao na dalekim mjestima. Mnoge su osobe izjavile da im se je pojavio u snu i opomenuo ih neka ispovjede grijehe za koje je znao samo Bog. Jednom je propovijedao u glavnoj crkvi u Montpelieru kadli se sjetio da kod braće nije nikoga bio odredio da mjesto njega pjeva svečani gradual. Ožalostio se zbog toga, naslonio glavu na propovjedaonicu i u isti je čas bio među svojom braćom i pjevao. Tako je Bog na svetom Antunu obnovio čudo kakvo se zbilo i sa svetim Ambrozijem. Naime, o ovom se svecu pripovijeda da je jednom tijekom mise u Milanu na oltaru kao usnuo i u isto se vrijeme našao na sprovodu svetog Martina u Toursu.

Na krilima anđela od Lisabona kako bi spasio oca

Dok je sveti Antun bio u Padovi, okriviše njegova oca Martina za umorstvo te on bi s cijelom obitelji odveden u tamnicu i stavljen pred sud, a to s toga jer se u njegovu vrtu našlo mrtvo tijelo koje su onamo bacili razbojnici. Svetac po objavi Božjoj saznade za pogibelj u kojoj mu se nalazi otac te zamoli svoje glavare da ga puste iz samostana a anđeo ga odnese u Lisabon. Odmah sutradan ode pred suca i zamoli ga da mu oslobodi oca jer nije nipošto kriv za umorstvo. Kad ga sudac ne htjede poslušati, Antun zatraži mrtvo tijelo ubijenoga. Sluga Božji zapovjedi mrtvome u ime Isusa neka ustane i pred svima kaže da nije njegovoj smrti kriv ni otac ni itko iz očeve obitelji. Tada mrtvac ustade i izjavi da Martin i njegova družina nije ni u čemu skrivila njegovu smrt a nakon tih riječi mrtvac opet usne. Tako je sveti Antun vratio dobar glas ocu i obitelji. Na to je sveti Antun ostao jedan dan u Lisabonu i onda ga u noći anđeo opet odnese u Padovu.

Sveti Antun s malim Isusom

Svoju snagu pri obraćanju grješnika crpio je sveti Antun od Boga izvanrednim načinom. Jednoga dana propovijedaše u Camposampieru. Onda ga k sebi pozove jedan građanin i dade mu sobicu na osami, da može mirno razmatrati i baviti se znanošću. Svetac je svu noć probdio u molitvi. Kad je taj građanin obilazio kuću da razvidi je li sve u redu, pogleda iz radoznalosti u sobicu svetog Antuna kroz prozor i vidje ga kako u rukama drži i grli krasno djetešce. Tu pojavu ne mogaše građanin sebi objasniti. Djetešce se javi svetom Antunu i reče da je Isus. Nakon molitve opazi sveti Antun onog građanina i zabrani mu govoriti o onome što je vidio i čuo, dokle god on živi. Taj dobri građanin održa svoju riječ i istom nakon Svečeve smrti razglasi to viđenje maloga Isusa, kako se sad sveti Antun obično i prikazuje.

Proricanja

Kao gvardijan u samostanu u Puyu susretne sveti Ante nekog bilježnika, poznata raskalašena grješnika. Sveti Antun skine kapicu pred njim i pokloni mu se s velikim poštovanjem. Bilježnik misleći da mu se Svetac ruga, zaprijeti mu mačem. No, Svetac odvrati da mu nije ni na kraj pameti bilo da mu se ruga, nego da ga iskreno poštuje jer će on jednom biti mučenik za vjeru Isusovu. Ujedno ga zamoli da se i njega sjeti u svojim mukama. Bilježnik se hladno osmjehnu, ali uskoro se ispuni proročanstvo svetog Antuna. Naime, jedan biskup zaputi se u Palestinu da propovijeda saracenima, a onaj bilježnik u pratnji biskupa tako se oduševi u revnosti da je i sam počeo propovijedati našu svetu vjeru. Zbog toga se raspale tvrdoglavi saraceni, uhvate ga i tri su ga dana grozno mučili dok u mukama ne svrši život. Na samrti ispripovjedi što mu je sveti Ante prorekao i izjavi da ga moraju držati za velikog proroka.

Jednom zamole svetog Antuna da reče nadgrobno slovo na sprovodu nekog lihvara, koji je krivičnim načinom bio stekao silno bogatstvo. Svoj govor otpoče riječima iz svetog Evanđelja: „Gdje je vaše blago tamo će biti i vaše srce”. Na koncu govora reče pokojnikovoj rodbini neka otvore sanduke pokojnika i da će tamo naći njegovo srce. I doista, otišavši kući i otvorivši sanduke, nađu među novcem još vruće srce pokojnog lihvara.

Strah nečistih duhova

Jednoga dana propovijedaše sveti Antun u Puyu. Za propovijedi pristupi Sotona u liku glasonoše jednoj gospođi i reče joj neka odmah ode s propovijedi, jer da su joj sina dušmani napali i ubili. Ali Svetac odmah opazi Sotoninu varku i dovikne gospođi neka se ne uznemiruje jer joj je sin potpuno zdrav a taj je glasonoša nečisti duh. Tako je i bilo te ovaj iščezne kao dim.

Kako je naš vanredni ugodnik Božji svakom riječi neumorno kršio vlast nečistoga duha na zemlji, upotrijebio je nečisti duh svako sredstvo da svetog Antuna uništi. Jednom ga prihvati za vrat i htjede ga udaviti. Ali svetac ga otjera riječima pjesme blaženoj Gospi: „O slavna Djevice, uzvišena na sve zvijezde”.

Drugi put slomi Sotona propovjedaonicu na kojoj je govorio sveti Ante. Time je mislio utjerati strah u sveca i slušatelje te prekinuti propovijed. Ali svecu kojeg su anđeli štitili ništa se ne dogodi i puk, koga je on već prije sjetio na Sotoninu zlobu, ostade posve miran. Narod donese drugi stol za propovijed, a sveti Antun nastavi oduševljeno riječ Božju.