Svetac dana

SVETI ANTUN MARIJA GIANELLI, BISKUP – IZUZETAN PROPOVJEDNIK KOJI JE POSTAO SVEĆENIKOM VEĆ U 23. GODINI ŽIVOTA // „Samo dobro odgojeni i obrazovani svećenici mogu biti ‘sol zemlje i svjetlo svijeta’” Skrb za bolesne i uz opasnost po vlastiti život

Sv.. Antun Marija Gianelli

Osnovne informacije

• Rođen 1789. u Milanu (Italija)
• Preminuo 1846. u Parmi (Italija)
• Blaženim ga je 19. travnja 1925. proglasio papa Pio XI.
• Svetim ga je 21. listopada 1951. proglasio papa Pio XII.

Dodatne informacije

• Spomendan: 7. lipnja

Prekrasan poklon za Uskrs!

Antun Marija Gianelli, budući biskup i svetac, ugledao je svjetlo svijeta na sam Uskrs 12. travnja 1789. u Cereti, u pokrajini Liguriji (Milano). Već odmalena pokazivao je znakove duhovnoga zvanja. U 19. godini života Gianelli je stupio u bogoslovno sjemenište te provodio uzoran klerički život. Pokazivao je naročit smisao te izrazitu sposobnost za propovijedanje. Stoga mu je bilo dopušteno da propovijeda čim je primio red podđakonata.

23 godine, a već svećenik

Sveti Antun je u cvijetu mladosti, u dobi od samo 23 godine, primio svećenički red. Kako je bio zagrijan za svoj poziv, poče odmah s velikom revnošću obavljati razne svećeničke službe. Marno je poučavao vjernike u kršćanskome nauku, svjestan da je vjersko neznanje velik neprijatelj rasta u vjeri.

„Samo dobro odgojeni i obrazovani svećenici mogu biti ‘sol zemlje i svjetlo svijeta’”

Za svoje se kateheze marljivo i savjesno pripremao, a pripravu bi pratio žarkim molitvama. Zalagao se za preventivnu odgojnu metodu. Mladima, prakticiranjem sakramentalnoga života, valja nekako pomoći da ne upadnu u razne mane. Bolje je zlo spriječiti, negoli ga kasnije liječiti. Kasnije u bogoslovnom sjemeništu Gianelli postade profesorom govorništva. Kako je sam bio zagrijan govornik, nije mu bilo teško predavati i drugima vještinu i tajne govorništva.

Pokreće karitativni rad i osniva redovničke družbe

Uz to se bavio i karitativnim radom, osobito u oskudnim i gladnim godinama 1816./1817. 1829. osnovao je žensku redovničku družbu Marijinih kćeri, koja se imala baviti odgojem ženske mladeži i karitativnim radom po bolnicama i gostinjcima. Njegove redovnice („gianelline”) proslavile su se junačkom hrabrošću i ustrajnošću za vrijeme pošasti kolere, kada su dvorile bolesnike uz opasnost za vlastiti život. Djeluju i danas uspješno u Europi, Latinskoj i Sjevernoj Americi, Aziji i Africi, s više od 780 redovnica u 125 samostana.

„Danas sam prisustvovao biskupskom posvećenju jednoga sveca”

U Chiavariju dok je bio u najvećem radu zateklo ga je imenovanje za biskupa u Bobbiju. On se opirao imenovanju iznoseći razloge protiv toga, no kad je Papa zatražio da posluša, poslušao je. Jedan je njegov učenik prilikom biskupskog posvećenja novoga biskupa izjavio: „Danas sam prisustvovao biskupskom posvećenju jednoga sveca”. Postavši biskup, Gianelli je pučkim misijama i duhovnim vježbama nastojao obnoviti svoju biskupiju. Održao je i jednu biskupijsku sinodu. Umro je 7. lipnja 1846., još relativno mlad.

Najčitanije

Na vrh