Duhovnost

SVETA MALA TEREZIJA I KRAJ SVIJETA // Što je „najopasnija“ svetica vjerovala o zadnjim vremenima Je li Mali Cvijet glasnik apokalipse?

Što je „najopasnija“ svetica vjerovala o zadnjim vremenima

Nikomu ne bi bilo ugodno čitati knjigu koja govori o dolasku Antikrista, o patnji koja će zavladati na kraju vremena, popraćenu razmišljanjima o smrti, Sudnjem danu, raju i paklu. Međutim sv. Terezija od Djeteta Isusa i Svetog Lica u svojoj je autobiografiji napisala sljedeće o knjizi Charlesa Arminjona Kraj postojećeg svijeta i otajstva budućeg života, koja ju je pripravila na iskušenja samostanskog života, kao i za sreću u nebu: „Čitanje te knjige bila je najveća milost u mojem životu… Moji su dojmovi o njoj toliko slatki da ih ne mogu izraziti. Sve velike istine vjere i otajstva vječnosti unijela su u moju dušu sreću koja ne pripada ovomu svijetu.“


Krist Kralj i dalje vlada

Lako bismo mogli omalovažiti sv. Tereziju. Mogli bismo reći. „Da, sv. Terezija uživala je u takvoj knjizi. Ona je velika svetica u nebu, koja je strpljivo podnosila patnju i trpljenje u ovom životu. Ona je vjerovala u slavu koja slijedi kao nagrada za takvu svetost – ali što s nama ostalima?!“ Mislim da takva razmišljanja ne prikazuju sv. Tereziju u pravom svjetlu, kao ni knjigu o kojoj je riječ, a ni Božju svemoć. Sv. Terezija nije bila naivna u pogledu prolaznosti života i njegovih poteškoća. Dobro je poznavala tjelesno i unutarnje trpljenje. Njezina ju pokornost nije oslobodila križa. Razlog zbog kojeg joj je knjiga bila „slatka“ jest taj što je vjerovala u neminovnu Kristovu pobjedu – koju je postigao na Kalvariji, potvrdio uskrsnućem i u kojoj nam nudi udioništvo po milosti. Štoviše, sv. Terezija bila je uvjerena, čini mi se, više nego itko od nas, da je Krist kralj – raspet, uskrsnuo i koji ponovo dolazi – naš kralj, koji vlada nebom i zemljom.

Krist Kralj nije daleki upravitelj koji je napustio svoju upravu uzašašćem u nebo, obećavši da će se vratiti i popraviti stvari nakon što uzurpatori razruše ono što je stvorio. Ne! Krist Kralj je suvereni vladar koji nastavlja vladati, a oni koji mu se pokoravaju, koji uzimaju na sebe njegov jaram učeništva i nasljedovanja, vjeruju da će odmoriti svoje duše već u ovom životu, a potom zadobiti slavu u vječnosti. Sveta Terezija iz Lisieuxa hrabro se je suočavala s budućnošću, jer je znala, po molitvi i milosrđu, da nas Gospodin nosi na svojim rukama.

Što je to sv. Terezija otkrila u navedenoj knjizi, a što joj je pružilo slatkoću čak i u tami, i što to nama govori? Prije svega, njezin autor, svećenik Charles Arminjon, opisuje vrijeme koje će prethoditi zadnjem sukobu, a njegov opis nije nam potpuno nepoznat:

Kraj svijeta, kaže Krist, doći će kad ljudi ogreznu u nemarnosti, ne misleći opće na kaznu i pravdu. Bit će to kao u dane Noine, kad se ljudi nisu brinuli ni o čemu, gradili su luksuzne kuće i rugali se Noi što gradi arku… Civilizacija će biti na svojem vrhuncu, tržište preplavljeno novcem, a dionice će postići najvišu cijenu. Čovječanstvo će uživati u materijalnom prosperitetu bez presedana, a prestat će se nadati nebu.

Križ spaja nebo i zemlju

Baš kao što Terezija nije ogorčena svetica, tako ni vlč. Arminjon nije navjestitelj katastrofe. Njegova knjiga daje nadu i slatkoću, ako što je to prepoznala i sv. Terezija, ako imamo na umu zbir kršćanske mudrosti:

Naša je budućnost zagonetka, koja nam sama po sebi na daje odgovor; ali vjera uzdiže naše misli, ohrabruje nas i osnažuje našu nadu. Govori nam: ne bojte se, ne idete nepoznatom i nesigurnom stazom. Nakon naših smrtnih godina slijedi vječni život, a sadašnji je život samo njegova slika i prikaz. Na ovom smo svijetu putnici, a naša je vječna baština i domovina na nebima, izvan cijelog svemira i svih zvijezda. Mi, hodočasnici i prognanici, danas živimo u šatorima, ali u svijetu koji dolazi Bog će nam izgraditi trajne stanove.

No ne čini li nam se da postoji ponor između tame ovog svijeta i svjetlosti nebesa u koja idemo? Kako ćemo premostiti taj ponor? Odgovor na to pitanje ključ je za razumijevanje same knjige i za razumijevanje zašto je Mali Cvijet uživao u njoj. Velečasni Arminjon veli: „Nebo i zemlja su razdvojeni, ali križ ih je povezao.“

Drugim riječima, jedini most koji spaja naše kušnje i trpljenja u svim vremenima i na svim mjestima s vječnom slavom, za koju smo stvoreni, križ je Isusa Krista. Ako prihvatimo njegov jaram, na što nas poziva u evanđelju, i hodimo s njim, hraneći se njime na oltarnom  žrtveniku, činimo neophodne korake kojima pobjeđujemo nesigurnost koja nas čeka u budućnosti i ulazimo u kraljevstvo nebesko, koje dolazi.

Autor: :  o. Robert McTeigue, SI (Aleteia.org; Book.hr)

Preveo Josip Sinjeri

Komentirajte

Najčitanije

Na vrh