Svetac dana

30. SIJEČNJA

Sveta Hijacinta Marescotti – zbog nesretne ljubavi otišla je u samostan gdje je doživjela iskreno obraćenje Svoju redovničku ćeliju uredila je raskošno, poput sobe u dvorcu u Vignatellu, primala je goste, a služile su joj dvije mlade novakinje. Živjela je tako sve do 1615., kada je ozbiljno oboljela. Zapala je u ozbiljnu duhovnu krizu i osjetila neizmjernu samoću i tjeskobu. Tada je zavapila: „O, Bože, molim te, daj smisao mojem životu, daj mi nadu, daj mi spasenje!“

Sveta Hijacinta Marescotti – zbog nesretne ljubavi otišla je u samostan gdje je doživjela iskreno obraćenje

Osnovni podaci

Rođena 1585. u Vignanellu kod Viterba (Italija)
Preminula 1640. u Viterbu (Italija)
Blaženom ju je 1726. proglasio papa Benedikt XIII.
Svetom ju je 1807. proglasio papa Pio VII.

Sveta Hijacinta (Giacinta) Marescotti, talijanska franjevačka trećoredica, rođena je kao Clarice Marescotti 16. ožujka 1585. u Vignanellu kod Viterba (Lazio), u plemićkoj obitelji. Kći grofa Marcantonija Marescottija i grofice Ottavije Orsini, školovala se zajedno sa sestrama Ginevrom i Ortensijom u samostanu svetog Bernardina, franjevačkog trećeg reda u Viterbu. Po završetku škole Ginevra je ostala u samostanu i uzela redovničko ime Immacolata. Clarice je bila naočita, nestašna, nemirna djevojka, sklona zabavama. Zaljubila se u mladog Paola Capizucchija, ali on je zaprosio njezinu mlađu sestru Ortensiju. Razočarana i nesretna, postala je franjevačka trećoredica i stupila u samostan svetog Bernardina, u kojem je boravila i njezina sestra Ginevra. Uzela je redovničko ime Hijacinta. Njezino obraćenje nije bilo iskreno, već samo posljedica razočaranja i povrijeđene taštine, tako da je u samostanu živjela potpuno svjetovnjački.

„Bože, molim te, daj smisao mojem životu“

Svoju redovničku ćeliju uredila je raskošno, poput sobe u dvorcu u Vignatellu, primala je goste, a služile su joj dvije mlade novakinje. Živjela je tako sve do 1615., kada je ozbiljno oboljela. Zapala je u ozbiljnu duhovnu krizu i osjetila neizmjernu samoću i tjeskobu. Tada je zavapila: „O, Bože, molim te, daj smisao mojem životu, daj mi nadu, daj mi spasenje!“ Bila je posve iskrena i dragi ju je Bog uslišio.

Sutradan ju je posjetio njezin ispovjednik, ostao zgrožen raskošnim uvjetima u njezinoj redovničkoj ćeliji i pred nju postavio sudbonosnu odluku – ili će se vratiti kući ili će živjeti poniznim redovničkim životom. Hijacinta je provela cijelu noć u molitvi i odjednom osjetila nadzemaljsku vedrinu. Javno se pokajala pred svim sestrama, ispričala im se, odbacila skupocjenu odjeću i obuću, iskreno se obratila i nastavila živjeti u poniznosti, molitvi i strogoj pokori. U samostanu je obavljala najteže poslove, dvorila oboljele od kuge i ostatak života posvetila pomaganju nevoljnika i siromaha u gradu Viterbu. Iz unutrašnjosti samostana upravljala je brojnim milosrdnim djelima, a s pomoću građanina Francesca Pacinija i negdašnjih imućnih prijatelja osnovala je dvije laičke bratovštine, jednu zvanu Sacconi, koja se bavila liječenjem i njegom bolesnika, i drugu, Marijine oblate, koja je vodila brigu za ostarjele siromahe.

Posebnu pobožnost razvila je prema mukama Krista Gospodina

Bila je izvrsna poglavarica novakinja i naročitu pozornost posvećivala je „prezrenima, nesebičnima i tužnima“. Posebnu pobožnost razvila je prema mukama Krista Gospodina i postala trajnim uzorom ostalim sestrama. Preminula je u Viterbu na današnji dan, 30. siječnja 1640. godine, a njezine relikvije počivaju u samostanu svetog Bernardina, u crkvi koja nosi njezino ime. Blaženom ju je proglasio 1726. papa Benedikt XIII., a svetom 1807. papa Pio VII. Zaštitnica je rodnog Vignanella.

Izvor: Župa svetog Nikole biskupa, Jastrebarsko

Priredio Danijel Katanović; Book.hr

Najčitanije

Na vrh