Duhovnost

SVAKA JE DUŠA POSEBAN SVIJET

SVETA FAUSTINA „U trenutku kada sam započela plesati, ugledah pored sebe Isusa, prljavog, razgolićenog Isusa, cijelog u ranama…” Nakon što su roditelji odbili njezin ulazak u samostan, Faustina se predala ispraznostima života. Neprestane pozive milosti pokušavala je nadglasati zabavama. Izbjegavala je Boga, ali ipak, Božja milost je pobijedila

Foto: Shutterstock


 

Kad je napunila 18 godina, Faustina, odnosno Helena – jer to su joj ime dali na krštenju – zamolila je roditelje dopuštenje za ulazak u samostan. Odlučno su je odbili, iako su oboje bili veoma religiozni. Obitelj Kowalski imala je dvanaest članova i jedva tri hektara obradive zemlje te dva hektra livade. Od toga se nije moglo prehraniti. Otac Stanislav bavio se raznim poslovima, uglavnom radeći kao stolar. Danju je pjevao i molio Godzinki[1], a za zimskih večeri djeci bi čitao životopise svetaca. Ali unatoč svojoj pobožnosti, protivio se Heleninu ulasku u samostan. Bili su toliki siromasi da Helena nije imala ni haljine u kojoj bi nedjeljom išla u crkvu. A što uopće tada i pomišljati o mirazu koji su, u ono vrijeme, sve kandidatice morale donijeti u samostan.

Neprestani pozivi milosti bili su za mene velika muka, koju sam željela nadglasati zabavama.

„Nakon tog odbijanja roditelja, predala sam se ispraznostima života, ne osvrćući se na glas milosti – iako moja duša nije našla ni u čemu zadovoljstva. Neprestani pozivi milosti bili su za mene velika muka, koju sam željela nadglasati zabavama. U svojoj nutrini izbjegavala sam Boga i svom dušom naginjala sam stvorenjima. Ipak, Božja milost pobijedila je u duši.“ (Dnevnik, 8)

U to vrijeme Faustina je radila u Łódźu kao sluškinja. Jedne nedjelje u kolovozu, da bi udovoljila ujaku, Michaelu Rapackomu, koji je imao zadaću izbiti djevojci iz glave njezine planove o ulasku u samostan, pošla je sa sestrom na plesnu zabavu.

Ugledah pored sebe Isusa, prljavog, razgolićenog Isusa, cijelog u ranama, kako mi govori: ‘Koliko dugo ću te podnositi i dokle ćeš oklijevati?’

„Kad su svi bili u najboljem raspoloženju, moja je duša osjećala unutarnje muke. U trenutku kada sam započela plesati, ugledah pored sebe Isusa, prljavog, razgolićenog Isusa, cijelog u ranama, kako mi govori: ‘Koliko dugo ću te podnositi i dokle ćeš oklijevati?’ U tom trenutku utihnula je glazba, nestalo društvo u kojem sam se nalazila, ostadosmo Isus i ja. Sjedoh pokraj svoje drage sestre i pokušah sakriti glavoboljom ono što se u mojoj duši zbivalo. Nakon nekog vremena potajice napustih društvo i svoju sestru i otiđoh u katedralu sv. Stanislava Kostke. Počeli su svitati jutarnji sati, samo malo ljudi bilo je u katedrali. Ne pazeći ni na što oko sebe, bacila sam se pred Presveti Sakrament i molila Gospodina da mi podari spoznaju što trebam dalje činiti.

Odmah sam čula riječi: ‘Otputuj odmah u Varšavu, tamo stupi u samostan.’ Podigoh se od molitve, dođoh kući i spremih potrebne stvari.

(…)

[1] Godzinki – poljska pučka marijanska pobožnost, nastala u srednjem vijeku; različite molitve koje se mole tijekom dana, prateći vrijeme časoslova – jutarnja, o trećoj uri, o šestoj uri, o devetoj uri, večernja itd.

Iz knjige „Svaka je duša poseban svijet” autora Jana Grzegorczykog. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.

Knjigu možete nabaviti ovdje.

Prijavite se na newsletter i prvi saznajte za naše nove naslove, pogodnosti i popuste!

Kako biste newsletter primali e-mailom – prijavite se ovdje. Za primanje newslettera na WhatsAppu prijavite se ovdje.

Komentirajte

Najčitanije

Na vrh