Svjedočanstva

PRIČA O. SCHNEIDERA

Svećenik s dijagnozom autizma: Za autistične je osobe izglednije da će biti ateisti… netko im treba približiti Evanđelje Svake se godine 2. travnja obilježava Svjetski dan svjesnosti o autizmu. U nastavku prenosimo iskustvo jednoga svećenika s tom dijagnozom! Tko može bolje razumjeti autistične osobe od nekog tko ima istu dijagnozu? „Doista, u čemu je iskušan trpio, može iskušavanima pomoći.“ (Heb 2, 18)

Svećenik s dijagnozom autizma: „Za autistične je osobe izglednije da će biti ateisti... netko im treba približiti Evanđelje“

Foto: YouTube

 

Kad su oca Matthewa Schneidera premjestili s mjesta školskog kapelana i voditelja mladih, nakon što je tu bio tek godinu dana od predviđene tri godine, to ga je nemalo iznenadilo.

„Nisam to očekivao“, kaže o. Schneider. „Bio sam svjestan da sam tu novi i da sam napravio određene pogreške, ali razmišljao sam ovako: ‘Svako učenje uključuje i uspone i padove i gotovo bi svatko na mom mjestu pogriješio više puta.“

No njegovi su pretpostavljeni zaključili da nije prikladan za taj zadatak a kao razlog za takvu odluku naveli su probleme koje o. Schneider ima s komunikacijom.

Iako je cijela ta situacija tada za o. Schneidera predstavljala razočaravajuće iskustvo, danas ju vidi kao blagoslov zato što ga je na kraju dovela do dijagnoze autizma, dijagnoze koja mu je pomogla da bolje razumije sebe i, konačno, shvati koje službe njemu kao svećeniku s autizmom najbolje odgovaraju.

Povodom Svjetskog dana svjesnosti o autizmu, koji se obilježava 2. travnja, o. Schneider objavio je video kojem je odlučio progovoriti o svojoj dijagnozi.

„Vidim koliko je potrebno evangelizirati osobe s autizmom“, kaže u videu. „Mi činimo oko 1,5–2% stanovništva. Za autistične je osobe izglednije da će biti ateisti; mnogi autisti ne pohađaju redovito vjerske obrede… netko treba doprijeti do autističnih osoba i približiti im Evanđelje.“

Vjera u životu autističnih osoba

Schneider je u razgovoru za CNA o svom životu katoličkog svećenika s dijagnozom autizma izrazio svoju nadu da će njegov primjer pomoći osobama s ovom dijagnozom približiti katoličku vjeru.

Kao mnogi autisti, o. Schneider ima jako dobro pamćenje. Skloniji je konkretnom mišljenju te je dobar u pisanju i propovijedanju. Sam za sebe kaže da ga „pokreće razum” i da je uvijek bio dobar učenik. Više voli da ga se naziva „autističnom osobom“ ili jednostavno „autističnim“ nego „osobom s autizmom“.

Za razliku od mnogih njegovih autističnih vršnjaka, vjera u Schneiderovu životu igra važnu ulogu. Naime, istraživanja pokazuju kako u osoba s autizmom postoji manja vjerojatnost da će vjerovati u Boga te da će redovito prisustvovati svetoj misi, nego osobe koje nemaju ovu dijagnozu.

Schneider kaže da vjera ne čini samo jedan vid njegova života, već je ključna za način na koji doživljava sama sebe:

„Naša katolička vjera utječe na sve ono što jesmo i pozvani smo ju ugraditi u svaki aspekt života. Ja, primjerice imam poteškoća u određenim životnim područjima, ali kroz svoj odnos s Isusom mogu te borbe nadvladati, i doći do dublje razine razumijevanja. Možemo u svoj život uključiti Isusa i vjeru i to će nam pomoći … da živimo s poteškoćama koje nosi autizam. Tako autistična osoba može imati više mira u svom životu.“

Poteškoće i posebne sposobnosti

Iako je o. Schneider još kao dijete pokazivao znakove autizma, dijagnostički kriteriji 1980-ih uvelike su se razlikovali od današnjih pa mu je tako dijagnoza postavljena tek u siječnju 2016., nešto više od dvije godine nakon što je zaređen za svećenika Kristove legije.

„Autizam prije svega karakterizira razlika u načinu razmišljanja, neurološka razlika“, kaže o. Schneider. Autistične se osobe susreću s brojnim izazovima, što uključe i poteškoće u ispravnom shvaćanju suptilnih, neverbalnih znakova. A to za svećenika s autizmom podrazumijeva ulaganje dodatnih napora u situacije koje uključuju kontakte s ljudima.

„Svjestan sam tih poteškoća i nastojim ulagati što više truda u komunikaciju, unatoč tome što me to umara“, iskren je o. Schneider. „A ponekad jednostavno moram priznati kako nešto možda nisam najbolje shvatio.“ „Nastojim imati na umu“, kaže, „kako neću uvijek ispravno shvatiti nečije neverbalne znakove, no uvijek mogu zamoliti za pojašnjenje.“

„’Čarobni lijek’ ne postoji i nema trenutaka u kojima nisam autističan, tako da ne mogu savršeno razumjeti ove znakove. Mogu uložiti napor u to da ih bolje razumijem, iako u tome ne uspijevam kao što uspijevaju osobe bez autizma.“

Autistične osobe također su blagoslovljene specifičnim sposobnostima, ističe Schneider: „Imam neku vrstu stereotipnog autističnog pamćenja, tj. jako dobro pamtim detalje i činjenice, što mi je kao svećeniku često vrlo korisno.“

Schneider također je otkrio kako može prevladati neke od izazova vezanih za autizam pomoću metode zvane „teorija uma“. Tom metodom autistična osoba pretpostavlja što druga osoba misli dok razgovara s njom. Ova teorija pomaže o. Schneideru u pripremanju propovijedi i pisanju članaka jer pomoću nje predviđa kako bi njegova publika mogla reagirati dok bude slušala, odnosno čitala njegov rad.

„Ja to radim svjesno, dok većina ljudi to čini podsvjesno“, objašnjava o. Schneider te nastavlja kako su za autističnog svećenika određeni zadaci, i uz pomoć ove metode te drugih pomagala, posebno izazovni. Uobičajeni zadaci jednog župnika ili školskog kapelana za Schneidera predstavljaju pravi izazov zbog poteškoća koje autistične osobe imaju s razumijevanjem neverbalnih znakova, osobito tijekom razgovora licem u lice.

Želi postati postati profesor na bogosloviji ili pisac

Schneider trenutno piše doktorat iz teologije, a uz to pomaže u centru „Maryland“ – za one kojima je dijagnosticiran autizam, gdje i živi. Želi postati postati profesor na bogosloviji ili pisac, jer smatra da bi u „tim područjima, kao osoba koja ima autizam, bio uspješniji nego li u drugim svećeničkim službama kao što su služba župnika ili kapelana.“ Podržali su ga i njegovi nadređeni u Kristovoj legiji.

Schneider do sada nije mnogo razgovarao o svojoj dijagnozi s ljudima izvan svoje zajednice. Vodi i dva profila na Twitteru – jedan pod svojim imenom, a drugi je anoniman @AustisticPriest, gdje piše objave o vjeri i autizmu. Odlučio je svoju priču podijeliti javno u nadi da će pomoći u evangelizaciji autističnih osoba.

Molitva također može biti izazov

Mnoge suvremene kateheze predstavljaju istine vjere na načine koji nisu inherentno pogrešni, ali nisu ni prilagođeni načinu na koji razmišljaju autistične osobe – objasnio je Schneider.

Često „vjeru možemo predstaviti na emocionalan način koji je dobar za mnoge ljude, ali mi autisti često razmišljamo mnogo logičnije. Jednostavno, nekada logičnije objašnjenje više pomaže… pa razumijemo zašto. Skloni smo tome da budemo nezadovoljni i pitamo zašto. Nemamo društveni znak koji mnoga djeca imaju, ili mnogi mladi ljudi, da se zaustavite nakon što ste tri ili četiri puta pitali zašto… mi ćemo nastaviti pitati dok to ne shvatimo, jer je to logičniji način na koji naš mozak radi u tom pogledu“, objasnio je Schneider.

Molitva također može biti izazov za osobe s autizmom – u početku.

„Mnogo se puta borimo na početku molitve, jer se trudimo razumjeti kako drugi ljudi razmišljaju dok govorimo. Ali kada se jednom očekivanja o molitvi prilagode načinu na koji razmišljaju osobe s autizmom, može biti vrlo oslobađajuće znati da možemo izravno komunicirati s Bogom“, rekao je svećenik.

„Ljudi s autizmom mogu se boriti da pojmove ili ideje izraze ljudskim jezikom, nadajući se da će drugi ljudi razumjeti ono što pokušavaju premostiti. Ali u molitvi mogu izravno dijeliti s Bogom svoje ideje“, dodao je.

U budućnosti planira pokrenuti i YouTube kanal

Prednost autističnih osoba snažno je dugoročno pamćenje, koje im pomaže da ne zaborave ono što su učili o vjeri, kada to jednom nauče. Također, Schneider je izrazio potrebu za boljom društvenom uključenošću osoba s autizmom u školama i župama, jer se mogu osjećati izolirano ili imati problema s integracijom u početku. Jedan mu je psiholog objasnio da se autistične osobe lakše integriraju u vjerskim skupinama zbog ljubavi i otvorenosti prema njima.

Schneider u budućnosti planira pokrenuti i YouTube kanal na kojem bi objavljivao videozapise o molitvi i temama iz kršćanske teologije, na način koji bi bio prihvatljiv autističnim osobama i njihovom načinu razmišljanja.

Na pitanje što bi poručio katolicima s autizmom, odgovorio je da je poruka zapravo jednaka za sve:

„Isus nas voli i želi ono najbolje za nas, bez obzira na našu životnu situaciju, i kao autisti, imamo priliku iskusiti ljubav na autistički način. Ne moramo prilagođavati svoje iskustvo Boga u molitvi i liturgiji, kako drugi misle, već to možemo doživjeti na svoj način, što je 100 posto ispravno“ – zaključio je.

Autorica: Michelle La Rosa (CNA)

Prevele Martina Vidaković i Gabriela Jurković; Book.hr

Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.

Najčitanije

Na vrh