Foto: Shutterstock

Hvaljen Isus i Marija!

Imam pitanje vezano s čistoćom prije braka, nakon nečistog, nemoralnog i razuzdanog načina života u kojem nije shvaćana težina grijeha i uvreda Boga, ljudi, a i samih sebe. Kad se odlučimo na iskrenu ispovijed, promjenu načina života, života u čistoći, postižemo li tada pravu čistoću i imamo li pravo zaboraviti na grešnu prošlost i vjerovati da nam je oprošteno, ako se iskreno kajemo i iskreno težimo za Božanskom ljubavlju i predanjem Bogu?

Unaprijed zahvaljujem na odgovoru!

Bog vas blagoslovio!

M.R.

Odgovor:

Poštovani,

Rane koje si čovjek učini grijehom stvaraju ožiljke na duši koje, prema težini grijeha, mogu ostati za cijeli život, a neispravnim liječenjem uvijek iznova krvariti. Bez obzira na nesvjesnost grešnika pri činjenju grijeha, čovjek je stvoren tako da ga svaki čin protivan Bogu razara. Nakon teškog razdoblja uzrokovanog sviješću o počinjenom zlu, čovjeku ostaje samo put milosti, s Božje strane uvijek otvoren, ali potreban ljudske otvorenosti za puno djelovanje. Za milost je potrebno iskreno pokajanje i volja za promjenom grešnog puta, koja otvara put vjeri, te na taj način i samog zalječenja duše izmrcvarene onim što je u prošlosti učinjeno.

Ovdje nije pitanje osobne odluke ili prava pojedinca, već se radi o jedinom ispravnom i spasonosnom načinu kao pripravi za brak. Svijest o prije učinjenom i sjećanje na isto ostaje, u kao znak Božje milosti kojom ste promijenili način života, a bez milosti kao mlinski kamen oko vrata. Iskreno pokajanje u sakramentu ispovijedi u ovom slučaju jest jedini način da se zadobije Božansko milosrđe, a samim time i čistoća kao Božji dar koji čuvamo ne samo radi sebe već i suzajedničara ljubavi na koju smo pozvani u braka, gdje je prisutna još veća odgovornost za drugoga i druge. Vaš jedini izbor zapravo jest život ili smrt. Život, biraj!

Uz pozdrav i svako dobro od Gospodina,

don Josip Lenkić

Izvor: Laudato.hr