Svjedočanstva

OVA MAJKA BILA JE RED ABORTUSOM:

„Svakoj majci koja se nađe u situaciji u kakvoj sam ja bila, želim reći – na kraju ispadne savršeno“ Drage mame, ne dopustite lošem da vlada vašim umom nego slušajte svoje srce, jer ono uvijek kuca za anđele...

Foto: časopis Pohod

 

Imala sam već jedno dijete od godinu i pol dana kada sam ostala trudna sa svojom djevojčicom. Ostala sam sama. S jedne me strane okolina prisiljavala na abortus, dok mi je s druge strane moj ujak bio velika podrška u tim trenutcima. On je tražio molitvu na internetskoj stranici na kojoj se moli za zaštitu života prije nego sam otišla zakazati termin za abortus.

Tog se dana njemu javila jedna žena. Rekla je da se bore za nerođenu djecu kako ona ne bi bila pobačena te da ne učinim toliko težak grijeh. Radilo se o inicijativi „40 dana za život‟. Tako je počela naša priča s meni divnim ljudima koji su pomogli meni, a ponajviše mojoj dječici.

Silan pritisak okoline i svi strahovi koje su oni meni stavili u glavu: da ja neću moći sama s dvoje male djece, da mi nećemo imati što jesti, da nećemo imati krov nad glavom, da ćemo biti na ulici…

Na dan kada sam zakazala termin za pregled i dogovor za abortus svom sam ujaku rekla da se to dijete ne razvija i da ja moram na abortus. Razlog za to bio je silan pritisak okoline i svi strahovi koje su oni meni stavili u glavu: da ja neću moći sama s dvoje male djece, da mi nećemo imati što jesti, da nećemo imati krov nad glavom, da ćemo biti na ulici itd. No dragi je Bog naš život zamislio drugačije.

Bog je njihov život zamislio drugačije

Otišla sam na pregled i dogodilo se čudo da mi je Bog tog dana poslao doktoricu koja je htjela da pogledam svoje dijete na ultrazvuku kako bih bila sigurna želim li uistinu napraviti abortus. U meni se sve lomilo na tom stolu, bila sam pod silnim grčem… To se ne može opisati.

Sve su mi misli poletjele u jednom smjeru, a to je bilo prema mojemu malom sinu. Shvatila sam da je i on bio isti takav i kako bih se samo osjećala kada bih njega izgubila

Kao ni onaj dio kada sam pogledala u svoju bebu i vidjela zapravo to malo čudo od 9 tjedana i 4 dana kako miče nogicama, kako skače u trbuhu, kako to maleno srce kuca. Sve su mi misli poletjele u jednom smjeru, a to je bilo prema mojemu malom sinu. Shvatila sam da je i on bio isti takav i kako bih se samo osjećala kada bih njega izgubila.

…vjerujem da je to najbolje što sam mogla napraviti u svom životu. Sačuvati ovo svoje blago.

Doktorica mi je svejedno napisala broj telefona u slučaju da se predomislim, jer sam sutradan trebala doći na abortus. Još je rekla da se nada dobrome budući da sam ovako ukočena. Naravno, nisam nazvala sutradan, niti sam taj dan otišla na pobačaj i vjerujem da je to najbolje što sam mogla napraviti u svom životu. Sačuvati ovo svoje blago.

Božja providnost

Moj me ujak nagovorio da razgovaram s tom ženom s kojom se bio čuo rekavši kako je divna: „Topla je jako, samo porazgovaraj.“ Doza onog nečeg jačeg u meni pristala je na to da porazgovaramo. Upoznale smo se, a ona mi je svojim razgovorom dala toliko hrabrosti, snage i podrške. Ma nemam riječima kojima bih to mogla opisati. Rekla je da neka za početak odemo u jednu od kuća udruge „Betlehem‟. Bili smo kratko u njihovoj kući i tamo sam upoznala divne žene koje su se borile za nas majke, trudnice. Nakon toga smo se vratili u Zagreb i ubrzo smo pronašli stan. Opet je dragi Bog sve providio i poslao nam u život ljude koji su nam pomagali sve dok nisam došla do nekog rješenja gdje ćemo i kako ćemo.

Javila mi se naša draga Petra, potpredsjednica udruge „Hrvatska za Život“. Došla je kod nas i ponudila je pomoć meni i mojoj dječici. Rekla je da nismo sami, da su tu za nas. Nisam mogla vjerovati. Za mene i za mog malenog brinuli su se kada god je što trebalo, od odlazaka kod doktora, odjeće, obuće… Što god je nama trebalo, mi smo to dobili…

Vrlo se rado sjećam jedne posebne situacije kada sam počela moliti devetnicu sv. Riti za stan, da imam krov nad glavom za sebe i svoju djecu. Trećeg dana devetnice nazvala me Petra i rekla: „Imamo za tebe jedan stan

Vrlo se rado sjećam jedne posebne situacije kada sam počela moliti devetnicu sv. Riti za stan, da imam krov nad glavom za sebe i svoju djecu. Trećeg dana devetnice nazvala me Petra i rekla: „Imamo za tebe jedan stan. Jedna vam ga gospođa daje na korištenje.‟ U čudu i šoku nisam mogla vjerovati. Naravno, ostatak devetnice molila sam u zahvalu za ovo čudo. Nek danas i nadalje Bog blagoslivlja tu obitelj koja je nama toliko pomogla u životu. Možda nisu niti svjesni koliko su nam pomogli.
Premda je period pred porod s malim djetetom bio težak, bila sam mirna znajući da imamo krov nad glavom, hranu, sve što nam treba. Da nismo sami.

Dva tjedna prije nego što sam rodila svoju bebu, uselili smo u stan koji je velik broj ljudi za nas pripremao, uređivao, čistio. Tamo se i rodila moja pahulja. Trebala bih reći i koliko puta smo do dva sata ujutro bili u bolnici zbog lažnih trudova, a naši su Petra i Tomislav uvijek bili s nama. Čak i taj dan kada sam rađala, Petra je sa svojim tadašnjim zaručnikom (a danas suprugom Vidom) bila u bolnici do kasnih sati i čekala kada ću roditi, kako ne bih bila sama. Zamislite koliko je to veliko djelo za mene!

Princeza je rođena

Neću lagati da je bilo lagano nakon poroda biti sama s dvoje male djece 0–24, ali znam jedno, a to je da je biti mama nešto najljepše na svijetu

Rodila sam svoju princezu. Naša kuma, koju smo također upoznali preko Inicijative, odmah je stigla u bolnicu. Dok smo ležale u sobi, ona je došla i upoznala se sa svojim kumčetom. Neću lagati da je bilo lagano nakon poroda biti sama s dvoje male djece 0–24, ali znam jedno, a to je da je biti mama nešto najljepše na svijetu.

Kada vidim koliko ljubavi daje moje spašeno djetešce, koliko je omiljena gdje god se pojavi, to mi je sve i dalje nepojmljivo

Mogu reći svakoj majci koja se nađe u situaciji u kakvoj sam ja bila da, koliko god bilo teško, nezamislivo, na kraju ispadne tako savršeno, tako predivno…


Kada znaš da su te ručice oko tvoga vrata, kada te male, slatke nožice tuku mamu po noći, kada od tog malog anđela dobiješ najslađe puse ikada, razmišljaš kako to može biti da bilo koja majka ikad pomisli istrgnuti dijete iz svog tijela. Sada mi je to nezamislivo. Kada vidim koliko ljubavi daje moje spašeno djetešce, koliko je omiljena gdje god se pojavi, to mi je sve i dalje nepojmljivo.

Ne dopustite lošem da vlada vašim umom nego slušajte svoje srce

Zato, drage mame, ne dopustite lošem da vlada vašim umom nego slušajte svoje srce, jer ono uvijek kuca za anđele. Znajte da možete računati na inicijativu „40 dana za život‟, jer za mene su oni uvijek bili tu. I dandanas su tu za nas. Nisu nas ostavili, nisu nas napustili, niti nam leđa okrenuli, čak ni sada kada moje dijete ima četiri godine. Također hvala i svim donatorima, jer bez njih tko zna gdje bismo mi danas bili i kako bi naš život izgledao.

Hrabro svjedočanstvo Marije Jurić, kao i drugih hrabrih majki, možete pogledati u dokumentarnom filmu „40 dana“.

Ovo svjedočanstvo prvotno je objavljeno u 3. broju Pohoda, prvog hrvatskog pro-life časopisa, a na portalu Book.hr objavljeno je uz dozvolu Uredništva.

Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.

Komentirajte

Najčitanije

Na vrh