Roditelji i djeca

ODGOJ DJECE

Što roditelji nikada ne bi trebali govoriti svojoj djeci Roditelji često kažu nešto što zapravo nisu htjeli reći. Dijete, s drukčijom perspektivom i pristupom, ne čuje i ne razumije stvari na isti način i lako može biti povrijeđeno... Psihoterapeutkinja Isabelle Filliozat daje nekoliko savjeta za bolju komunikaciju s djecom

Djeci ne biste nikada trebali govoriti ove stvari

Foto: Shutterstock


 

„Umjesto da primjenjujete kaznu, da biste pokazali autoritet, bolje je da saslušate dijete”, savjetuje psihoterapeutkinja Isabelle Filliozat, autorica Razumijevanja dječjih emocija. Razgovor je odličan početak rješavanja složene situacije. Moramo pronaći prave riječi da bismo započeli razgovor i dopustili djetetu da izrazi svoje osjećaje i onda mu pomogli da pronađe rješenje umjesto da ga se prisili na podčinjavanje.

Isabelle Filliozat navodi ovih šest primjera negativnih fraza i njihovih pozitivnih alternativa.

„Ti si nemoguć/nepodnošljiv!”

Takvu rečenicu obično izgovori roditelj na rubu živaca. Nalazi se pod velikim stresom i onda napada dijete da bi ispuhao srdžbu. To su posebno nasilne i izopačene riječi. Dijete se nakon njih može „zamrznuti”, zaprepastiti i ušutjeti. Ali ubrzo se sabere i postane agresivno. Napast će, ali ne roditelje, nego možda braću i sestre. Takva je agresija posljedica stresa, kad je dijete pod pritiskom.

Pozitivna alternativa: „Mislim da danas nismo bili dovoljno vani i da bi trebao malo skakati po kauču.”

„Idi u svoju sobu!”

Takvo je isključivanje veoma nerazumljivo djetetu. Ta je rečenica dvostruko negativna. Ona znači: „Ne želim te gledati tu”, kao i: „Ne želim te gledati dok se nedolično ponašaš”. Kada dijete najviše treba roditelje, onda je udaljeno i izolirano. Aktiviraju se dijelovi mozga zaduženi za stres. Što je dijete manje, to više treba roditelje da mu pomognu kontrolirati emocije. Prije 13. ili 14. godine dijete ne može samo upravljati svojim osjećajima. Dio tog procesa jest i izražavanje osjećaja. Ako kažemo djetetu: „Vidim ti suze u očima”, pomažemo mu da prepozna i nadzire svoje osjećaje.

Pozitivna alternativa: „Dođi, zagrlimo se i pričajmo.”

„Uopće me ne doživljavaš. Upravo si učinio ono što sam ti zabranio!”

Dječji se mozak mijenja i razvija. Dijete u drugoj ili trećoj godini života ne čuje zabrane. Kad mu se, naprimjer kaže: „Ne ulazi u kuću s blatnim čizmama!”, ono čuje: „Uđi u kuću  s blatnim čizmama!” Pritom promatra roditeljevu reakciju da bi se uvjerilo je li dobro razumjelo što mu je rečeno.

Od trenutka kad se što zabrani, postoji rizik da dijete upravo to učini. Doima se kao da roditelji postižu nadzor grđenjem. Ono ispunja dijete strahom i sramom. Ali tako se dijete ne odgaja. Na taj način će se svako ponašanje djeteta morati dovesti u red strahom i sramom.

Pozitivna Alternativa: „Što se događa? Reci mi kako se osjećaš.”

„Nemoj me to više pitati!”

Kada dijete inzistira na nečemu, moramo razmisliti o tome zašto to hoće i koja se prava potreba skriva iza toga. Dijete time nešto govori. Ako hoće gledati crtiće, to nije ono što zapravo želi. Ono traži pozornost, zagrljaj, oslobođenje od stresa koji osjeća, želi se rasteretiti. Ovisno o situaciji i djetetovu značaju, rješenje bi moglo biti mala razbibriga ili igranje vani.

Pozitivna alternativa: „Želiš li ići u šetnju?” ili: „Jesi li za društvenu igru ili crtanje?”

„Sjedi!”

To je najotrovnija izjava koja se može reći djetetu. Prisiljavati ga da sjedne znači izložiti ga maksimalnomu stresu. To nije prirodno za njega. Naprotiv, dijete mora trčati ili se penjati na drveće da bi se dobro osjećalo, ali i da bi kasnije moglo biti koncentrirano u školi ili pri domaćoj zadaći. Kretanje mu pomaže da se sabere. Što ga se više sili na domaću zadaću, to će se više osjećati opterećeno. Svatko ima svoje preferencije. Neka djeca mogu stojeći pisati zadaću i za to će im trebati visok stol. Stalno sjedenje dosta može oštetiti mišiće na leđima i perineumu. Dijete treba koristiti mišiće da bi imalo razvijeno tijelo i smanjilo stres. To dovodi i do boljega mentalnog zdravlja i kontrole emocija.

Pozitivna alternativa: „Bi li radije sjedio ili stajao?”

„Iscrpljuješ me!”

Ta veoma česta rečenica želi staviti na dijete odgovornost za roditeljevo emocionalno stanje. To je velik stresor za dijete i umjesto da pokušaju na njega prebaciti taj teret, roditelji bi mogli iskazati svoje raspoloženje malo slikovitije, možda magnetom na hladnjaku, koji bi mogao simbolično izražavati raspoloženje: sunce za dane kad je sve u redu, malen oblak za dane kad je malo teže, a velik i crn oblak za teške dane. Dijete je prirodno suosjećajno te će razumjeti kako se roditelj osjeća i ponašati se u skladu s tim.

Pozitivna alternativa. „Umoran sam i trebam zagrljaj.”

 

O odnosu roditelja i djece čitajte u knjizi dr. Emersona Eggerichsa ‘Ljubav i poštovanje u obitelji’, o kojoj više možete saznati ovdje.

Autor: Mathilde Dugueyt (Aleteia.org)

Prijevod: Josip Sinjeri; Book.hr

Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.

  •  
  •  
  •  
  •  
Na vrh