Duhovnost

Svaka cura ima svoju priču 2

Svaka cura ima svoju priču book evangelizacija

Donosimo ulomak iz naše nove knjige za djevojčice. Knjiga donosi interesantne životne priče s kojima se naša djeca susreću i može biti izvanredan način evangelizacije djece.

Eleanor Watkins


Ovo nije bio uobičajeni tjedan, čak i ako ne računamo požar u školi. Svašta se izdogađalo. Za početak, stalno sam pretresala što učiniti po pitanju obiteljske situacije.

Otkad smo se preselili ovamo, moj je život pun stalnih promjena, pozitivnih i negativnih. Više negativnih. U staroj su me školi zlostavljali, pa sam se bojala da će se i ovdje događati isto. Glavni razlog preseljenja bio je moj novi početak, u novoj školi.

svaka cura ima svoju pricu 2

Pogrešno sam mislila. No djelomično je i bilo točno. Glavni razlog preseljenja bio je taj što se roditelji rastaju.

Nisam mogla vjerovati kada je mama to rekla Harryju i meni. „Rastajete se?” upitala sam s nevjericom. Kimnula je, a ja sam sa stravom gledala u nju. „Ne smijete se rastati! Ne smijete, mama!”

Brat je plakao i govorio da želi tatu. Mama je bila blijeda i izgledala je iscrpljeno. Nastavila sam mljeti: „Možete ići na savjetovanje ili nešto slično, mama, možete sve razriješiti. Zar ne? Jednostavno morate!”

Odmahnula je glavom. „Ne, ljubavi. Otišao je. Zauvijek.”

Prekid je baš prikladna riječ, teška i oštra, razdire i trga. Pogledala sam značenje u rječniku, neka od objašnjenja bila su: „slomiti, raskoliti, razdijeliti, raspasti se.” Baš tako je i bilo. Naši su se životi raspali. Moja se obitelj raspala. To nas je sve slomilo.

Tako sam se i osjećala. Iako ti se čini da stvari više nikada neće biti kao prije, ipak se prilagodiš novoj situaciji. Harry se ubrzo počeo ponašati kao i prije, išao je u školu i igrao se s prijateljima. Mama je bila tužna, no sviđala joj se nova kuća, a i na poslu je stekla nove prijatelje. Tata je s nama razgovarao telefonom i namjeravao nas redovito posjećivati.

Bila sam ljuta. Kako se samo usudio tako nas napustiti! Znam da se brinuo za sve nas i nije bio kao neki muškarci koji napuste obitelji i ostave ih bez novaca. Tata ima dobar posao i nismo bili u besparici. Mama nije ni morala raditi, no kao što je rekla, zašto sjediti kod kuće i razmišljati gdje su stvari krenule u pogrešnom smjeru? Već smo imali svoju rutinu.

A tata neka si promisli može li se sve nastaviti kao i prije. Nakon nekoliko tjedana nazvao je jer je želio vidjeti Harryja i mene.

„Ne želim ići!” rekla sam ozlojeđeno kada je mama rekla da su dogovorili susret.

Umorno me gledala. „Oh, hajde, odi, ljubavi. Morate ostati u kontaktu i vjerojatno će vas odvesti na ukusan objed.”

„Neka odvede Harryja”, rekla sam tvrdoglavo. „Ne želim ići.”

I nisam išla. Tata i Harry otišli su u McDonald’s i Harry se vratio presretan jer je uz obrok Happy Meal (!) dobio glupu igračku, plastičnog dinosaura. Tata mu je kupio nove tenisice koje svijetle, što je nerviralo mamu jer mu je ona upravo kupila nove tenisice, a i svjetleće tenisice ne možeš oprati u perilici za rublje kada se uprljaju. A ove će se brzo uprljati zato što su bijele boje. Baš tipično za tatu da ne razmišlja o takvim detaljima.

Tata je i meni kupio poklon, ružičasti ruksak sa šljokicama koji bi mi se sviđao da imam pet godina.

„Važna je namjera”, rekla je mama i odlučila biti pravedna prema tati što god on učinio. U ruksaku se nalazio i novčanik ružičaste boje, a u njemu svežanj novčanica od 10 i 20 funti. Pogledala sam svežanj novčanica i nisam se ni potrudila prebrojiti koliko novaca ima. Je li mislio da novcem može kupiti moju ljubav? I Harryju je dao novac, no mama mu ga je uzela i stavila ga na sigurno mjesto.

Ruksak i novčanik gurnula sam duboko u ormar, a novac stavila u ladicu. Možda ću ga potrošiti, a možda i ne. Bilo kako bilo, nisam željela vidjeti tatu.

Ovo su bili loši događaji, ali bilo je i dobrih. To je, primjerice, upoznavanje novih prijateljica – posebno Willow, Rachel, Holly, Chloe i Amber. One su odlična ekipa, iako sam isprva mislila da su malo čudne. Sve odlaze u klub Beech Bank koji vodi propovjednik i njegova supruga, a namijenjen je kršćanskoj mladeži. Ne zanimaju me klubovi mladeži jer oni u kojima sam bila imaju posebne grupice u kojima se baš nisam pronašla. No u klub sam se Beech Bank savršeno uklopila. Ne smiješ biti bezobrazan i ignorirati ostale, a ako se posvađaš s nekime, razmirice se moraju razriješiti. Loše ponašanje i grupiranje nisu prihvatljivi, kao ni alkohol, droga i pušenje.

Zvuči kao da ima mnogo zabrana, no nije baš tako. Tamo se osjećam sigurno. U klubu će te prihvatiti bez obzira tko si ili što si. I uopće nije dosadno. Baš suprotno!

Jedino što mi je bilo čudno bio je način na koji su djevojčice razgovarale o molitvi. Ako bi ijedna od njih imala neki problem ili bi ih nešto mučilo, rekle bi: „Pomolimo se.” Nisu se molile samo u crkvi i klubu. Molile su se posvuda. Čak i u školi. Jednom tjedno koristile su posebnu sobicu za molitvu.

„Ne trebaš li se moliti u pravoj crkvi?” upitala sam Willow jednom kada su išle u sobicu. „Može li svatko moliti? Mislila sam da samo propovjednik i svećenik mogu ispravno moliti.”

Zatresla je glavom vatrenocrvene kose. „Ne, svatko može moliti. Prije su mogli samo svećenici moliti. Otkada je umro Isus, svatko se može moliti Bogu kada i gdje god poželi.”

To me zbunilo. Willow mi je rekla da će mi bolje objasniti kada bude imala vremena, možda kada bude i Sadie prisutna, u klubu Beech Bank. Mnogo su govorile o Isusu. Bila sam još zbunjenija jer smo na satima vjeronauka u školi učili da je Isus bio povijesna ličnost koja je živjela prije mnogo godina i da je bio razapet i umro.

„Nije li to onda istina?” upitala sam kada sam bila u klubu Beech Bank. Sjedile smo i pile čaj te čekale Rachel i Amber koje su s dječacima igrale biljar u sobi za igru. Sadie je sjedila s nama i stavila noge na stolicu držeći šalicu čaja. Ona i Willow raspravljale su o satu priprave za krštenje – izgleda da je jedna od djevojaka postavila isto pitanje kao i ja. Sadie i Willow su me pogledale, a lice mi se zacrvenilo od srama.

„Da, naravno da je istina”, rekla je sporo i odložila šalicu. „No ima tu još više.”

Objasnila mi je da je Isus razapet, da je umro i pokopan, no Bog ga je ponovno uskrisio. Budući da je smrću preuzeo sve ljudske grijehe, grijesi su svima oprošteni. Isus živi po vjeri svake osobe koja ga primi u svoje srce i život. On je naš prijatelj, pomoćnik. Možemo mu se obratiti bilo kada, nikada nas neće napustiti ili iznevjeriti. Svi su mu ljudi dragocjeni i voli nas više nego što će nas itko ikada voljeti.

Većinu onoga što je rekla nisam baš razumjela. Sadie je rekla da će pronaći letke koji će mi sve razjasniti. Misli su mi jurile glavom dok sam se vraćala kući. Um mi je govorio da je to sve izmišljeno i da ništa od toga ne može biti dokazano. Nije imalo smisla. Nije li Karl Marx rekao da je religija opijum za mase, ili tako nešto? Kako se ove tvrdnje o Isusu mogu uopće dokazati?

No ipak je postojalo nešto što me vuklo k njemu. Željela sam naučiti više. Željela sam ono nešto što imaju Sadie, Rod i moje prijateljice. Znala sam da ima veze s Isusom. Kao da si prijatelj s njim, ako je to uopće moguće s nekime koga ne čuješ, ne vidiš, ne možeš ga dodirnuti i za koga nisi siguran postoji li uopće!

Iste su mi se misli neprestano vrtjele po glavi. Nisam znala što da mislim. Te noći, prvi put od djetinjstva, kleknula sam uz krevet i molila:

Isuse, ne znam jesi li stvaran i možeš li me čuti. Ali, ako jesi stvaran i možeš me čuti, želim te upoznati kao i ostali. Želim da budeš prisutan u mom životu. Želim da mi pomogneš.

Na kraju sam rekla „Amen!” jer sam mislila da to moram reći.

O knjizi “Svaka cura ima svoju priču 2”

KNJIGA ZA CURE OD 10 DO 14 GODINA

Knjiga koju vrijedi pročitati!

Idealan dar za prijateljicu u gabuli.

Izvanredan način da svoju tinejdžerku približite Bogu.

Zabavna i napeta knjiga o šest prijateljica tinejdžerki koje zajedno prolaze kroz različite izazove i probleme u školi i kod kuće te se tako zbližavaju međusobno i s Bogom.

Pridružite se Annie, Rachel, Willow, Holly, Amber i Chloe u njihovoj uzbudljivoj avanturi!

Želite kupiti knjigu ili se informirati o cijeni?

Ako naručujete iz Hrvatske, kliknite na gumb „Kupi knjigu”.

Ako naručujete iz inozemstva, kliknite na gumb „Kupi knjigu iz inozemstva”.

Ako želite pročitati više o samoj knjizi, ili ste je već pročitali pa je želite ocijeniti, molimo Vas da kliknite na gumb „Recenzija”. (Molimo Vas da ocjenjujete samo ako ste knjigu doista pročitali!)

Tekst je prvotno bio objavljen u mjesečniku Book.

Komentirajte
Komentiraj
U komentarima je zabranjeno vrijeđanje na bilo kojoj osnovi. Komentari koji sadrže uvredljive poruke ili neprimjerene izraze bit će uklonjeni.

Reci što misliš

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

Najčitanije

Na vrh