Donosimo ulomak iz knjige koju će vaše tinejđerke jednostavno progutati i koja će nekima od njih biti istinski blagoslov. A možda će i nekim tatama i mamama otvoriti oči

Kada sam nazvala tatu, zvučao je iznenađeno. A kako i ne bi kada sam se jučer tako bezobrazno ponašala prema njemu? Zastao je nakratko, a onda rekao: „Odlično! Da, da, naravno da se možemo naći. Dapače, odlična ideja. Želim o nečemu razgovarati s tobom. Hoćemo li ručati u restoranu Chadwick? Rezervirat ću nam stol. Da dođem po tebe?”

Rekla sam da ću ići autobusom. Tata živi na drugoj strani grada i udaljen je od nas oko 32 km te bi morao dugo voziti. Željela sam elegantno ušetati u otmjeni restoran, sva nalickana, i susresti tatu kao u nekoj filmskoj sceni. Dramatizirat ću više od Amber! Dugo sam odlučivala što odjenuti i cijelo to vrijeme sam razmišljala: „Vraća se kući! Vraća se k nama! Vjerojatno o tome želi pričati!” Bila sam zapanjena i začuđena kako Bog već odgovara na Willowine i moje molitve!

Nakraju sam odjenula prugastu minicu, crne tajice, nove čizme i crnu traper jaknu sa srebrnim zakovicama. Oprala sam i posušila kosu te je češljala dok nije zasjala kao da je od svile. Moram priznati da sam dobro izgledala. Neću iznevjeriti tatu, bez obzira na to nalazimo li se u otmjenom restoranu ili ne.

Trebalo mi je 35 minuta vožnje autobusom da dođem u grad. Uranila sam i zato sam se motala po centru jer nisam željela izgledati kao da mi je previše stalo. Zatim sam otišla u Chadwick.

Ekskluzivna trgovina Chadwick je poput drugog svijeta, diskretna i elegantna, a svaki je odjel prekrasno uređen (i sve je užasno skupo). Ovdje nema naguravanja kako bi ugrabio najjeftiniji komad odjeće! U trgovini svira tiha glazba i hodaš po debelim tepisima, a prekrasne otmjene prodavačice imaju dugačke manikirane nokte. Nije mi bilo jasno kako ljudi kupuju ovdje kada još vlada recesija. Ušla sam u dizalo i stisnula gumb za zadnji kat na kojem se nalazio restoran.

Restoran je bio poluprazan. Čulo se tiho mrmljanje i razgovor gostiju te lupanje pribora za jelo po porculanu. Svi su gosti bili bogati i lijepo odjeveni osim dvoje ljudi za stolom koji su baš upadali u oči. To su bile Rachel i njezina mama! Obje su nosile traperice, majice s kapuljačom i tenisice, no nije ih bilo briga. Jele su kašaste deserte iz visokih čaša, smijuljile se kao glupače i odlično se zabavljale. Nisu me uopće vidjele, a ja im nisam prišla. Pogledom sam tražila tatu.

“

Mrak mi je pao na oči jer sam shvatila kakva sam bila glupača. Tata se uopće ne planira vratiti. Ima curu!

„

Sjedio je za jednim od stolova sa strane. Izgledao je starije i zabrinutije, no onda je ugledao mene i nasmijao se od uha do uha.

„Annie! Stigla si! Baš mi je drago što te vidim!”

Prišla sam mu, a srce mi je brzo kucalo. Ustao je i snažno me zagrlio. Osjetila sam poznati miris sapuna i losiona poslije brijanja. „Mislio sam da si se opet predomislila. Moramo o toliko toga pričati. Sjedni. Naručit ću ti piće.”

Sjela sam na stolicu nasuprot njemu, no odjednom sam se zaustavila, a krv mi se sledila. Dvije su se stvari istodobno dogodile. Vidjela sam da je stol postavljen za tri osobe. U istom trenutku vidjela sam da prema našem stolu iz pravca toaleta hoda mlada žena. Bila je u dvadesetim godinama, zgodna, tamne kose i mršava. Nesigurno mi se osmjehnula, a tata se nakašljao i nervozno rekao: „Annie, želio bih da upoznaš Samanthu. Sam, ovo je moja ljupka kćer, Annie.”

Mrak mi je pao na oči jer sam shvatila kakva sam bila glupača. Tata se uopće ne planira vratiti. Ima curu! Ta – ta Samantha – u odijelu bež boje puno je mlađa od mame i vjerojatno nas je zbog nje i napustio! Tata me pozvao na ručak kako bih je upoznala! Nisam mogla vjerovati koliko je bezdušan i okrutan!

Nisam ništa vidjela od suza te sam ustala, odgurnula sam stol i zgrabila torbicu. Tata je rekao: „Annie? Molim te, sjedni natrag. Ručajmo i razgovarajmo…”

Nema šanse! Odlazim odavde koliko me noge nose i ne želim ga više vidjeti. Nijedno od njih ne želim više vidjeti. Kroz suze sam vidjela njihova lica i na njima razočaranost i nevjericu, uznemirenost i molećivost. Samantha je nesigurno rekla: „Nisam sigurna da je ovo bila dobra ideja.”

Nisam obraćala pažnju na nju. Drhtavim sam glasom rekla: „Zbogom, tata!” i posrćući krenula prema toaletu.

Sudarila sam se o drugi stol, a nekoliko je vilica palo na pod te sam čula ženu

kako negoduje i spominje droge. Rachel i njezina mama su me sada vidjele i čula sam Rachin glas: „Annie?”, no nisam obraćala pažnju na nju. Ušla sam u ženski toalet u zadnji odjeljak, zaključala vrata, sjela na školjku i ridala. Kako je tata mogao napraviti nešto takvo? Nikada nam se neće vratiti sada kada ima novu djevojku. Nakon nekog vremena čula sam da netko ulazi u toalet. Zadržala sam dah. Ma ne bi se valjda ta Samantha usudila doći. (…)

Tekst je prvotno bio objavljen u mjesečniku Book.