O svetom Josipu, zaručniku Blažene Djevice Marije, Isusovom poočimu i zaštitniku hrvatskog naroda, opširno smo pisali na njegov spomendan, 19. ožujka. Danas ga slavimo kao zaštitnika rada i radnika. Blagdan svetoga Josipa Radnika uveo je, 1955. godine, u crkvenu godinu papa Pio XII. Odredio je da se taj blagdan slavi 1. svibnja, na dan koji je svijet izabrao kao praznik rada. „Druga Internacionala“, međunarodna udruga radnika, odlučila je 1889. da će se 1. svibnja slaviti svjetski praznik rada. Iste godine papa Leon XIII. izdao je svoju encikliku o svetom Josipu, kojom je radnike i sve ljude skromnih životnih prilika uputio na svetog Josipa, kao uzor i primjer za nasljedovanje. Sveto pismo samo na jednom mjestu spominje Josipovo zanimanje i to u Matejevu evanđelju, gdje se opisuje Isusov povratak u Nazaret:
„Dođe u svoj zavičaj te je tako učio svijet u njihovoj sinagogi da su se divili i govorili: ‘Odakle ovom tolika mudrost i čudesna moć? Zar on nije tesarov sin?’“ (Mt 13,54).
„Najčistiji, najsvetiji, najuzvišeniji od svih Božjih stvorova“
Uvođenjem blagdana svetog Josipa Radnika, Crkva želi iskazati posebno poštovanje prema radu jer svojim radom kršćanin „pridonosi povijesnom ostvarenju Božje zamisli“. Josipov svakidašnji rad svjedoči o spremnosti služenja u vjernoj poslušnosti tajni Utjelovljenja Sina Božjega i djela Otkupljenja. To treba biti smisao rada i svakoga kršćanskoga djelatnika. Svaki radnik treba težiti da njegov posao postane apostolska služba i suradnja s Kristom u djelu spasenja. U tom slučaju svakidašnji rad, stavljen u službu spasenja, poprima božanske razmjere. Pio XII. nazvao je svetog Josipa „najčistijim, najsvetijim, najuzvišenijim od svih Božjih stvorova“. Svetom Josipu Radniku posvećene su mnoge župe, crkve, kapele i ustanove u svijetu i hrvatskim krajevima.
Izvor: Župa svetog Nikole biskupa, Jastrebarsko
Priredio Danijel Katanović; Book.hr
