Svetac dana

Sv. Ambrozije

sveti ambrozije book evangelizacija

Sv. Ambrozije (o. 340. – 397.) crkveni je otac i naučitelj. Bio je milanski nadbiskup.


Rođen je vjerojatno u Trieru, a studirao je u Rimu. Kao pravnik, postavljen je u službu carskog upravitelja u Milanu.

Svjetina ga je 374. godine u katedrali izabrala za biskupa, iako još nije bio ni kršten. Nije htio taj položaj, ali ga je morao prihvatiti. Razdao je svu svoju imovinu siromasima i dao se na učenje teologije. I sve je crkveno blago dao sirotinji. Smatrao je da Crkva smije skupljati blago samo da bi pomagala potrebitima. „Onaj koji je poslao apostole bez novca, nije trebao zlato da bi izgradio Crkvu“, govorio je.

Bio je iskreno pobožan i odan Crkvi. Po prirodi je bio tvrdoglav te je kao takav bio uporan u borbi protiv arijanske hereze, zbog čega je često napadan. Tako ga je za boravka u Sirmiju pred crkvom napala i izgrebla skupina arijanskih žena. A kad je car Valentinijan II. zapovjedio da se sve katoličke crkve trebaju prepustiti arijancima, Ambrozije nije htio predati svoju u Milanu te se je zabarikadirao s vjernicima u njoj. Vojnici su ih opkolili i izgladnjivali. Molitva i pjevanje u crkvi naposljetku su smekšali vojnike te su popustili. 
Kao biskup bio je poznat po snažnim propovijedima, koje su obratile i sv. Augustina. Napisao je i brojna teološka djela. S vremenom je postao jedna od najutjecajnijih osoba u Crkvi, a na biskupskoj je stolici ostao sve do smrti. Predaja mu pripisuje da je prvi uveo riječ misa za euharistiju. 
Naučiteljem Crkve proglašen je 1298., za pape Bonifacija VIII.

Zaštitnik je Milana, pčelara, voštara, svjećara, studenata, policajaca te domaćih životinja, posebno stoke, gusaka i pčela. Spomendan mu je 7. prosinca.

Smatrao je da Crkva smije skupljati blago samo da bi pomagala potrebitima. „Onaj koji je poslao apostole bez novca, nije trebao zlato da bi izgradio Crkvu“, govorio je.

Poticajne misli sv. Ambrozija

Bog stvara svijet tako da svi zajedno mogu naći hranu u njemu te stoga zemlja treba biti zajedničko dobro svih. (…) Ne daješ prosjaku od svojih dobara, već je to njegova vlastita imovina koju mu vraćaš. Zemlja pripada svima. Tako da ti samo vraćaš dug, makar misliš da daješ dar koji nisi dužan dati.

Ništa ne uzdiše kršćansku dušu kao milosrđe; ponajviše milosrđe prema siromašnima, pa ih stoga tretiraj kao one s kojima dijeliš zajednička dobra prirode, koja nam daje plodove zemlje da ih svi zajedno koristimo.

Tekst je prvotno bio objavljen u mjesečniku Book.

  •  
  •  
  •  
  •  
Komentiraj
U komentarima je zabranjeno vrijeđanje na bilo kojoj osnovi. Komentari koji sadrže uvredljive poruke ili neprimjerene izraze bit će uklonjeni.

Reci što misliš

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

Na vrh