Roditelji i djeca

SUVREMENO RODITELJSTVO I TEHNOLOGIJA // Zašto su današnji roditelji tako umorni i iscrpljeni? Dijelom zato što su tehnologija i visoka očekivanja gotovo sve uništili

Zašto su današnji roditelji tako umorni i iscrpljeni

Malo podrške nikada nije naodmet, zar ne? Međutim istraživanja pokazuju ono što već znamo: mnogi su roditelji danas pod velikim stresom. A i mnoga djeca. Kako je došlo do toga? Umjesto revolucionarna roditeljstva i djetinjstva razmaženog naraštaja sa samo jednim klikom, često se osjećamo u nedoumici kao da smo došli na rođendan a nismo ponijeli dar.


Evo nekoliko razloga zašto je tako, a za niti jedan nismo mi krivi.

1. Previše informacija

Internet i laka dostupnost informacija prisiljava nas da istražujemo sve što se tiče naše djece – školu, hranu, bolesti, igračke, ljetna taborovanja itd. To je zečja rupa koja nas vodi u prostranu zemlju različitih mišljenja i tobožnjih činjenica. Čak i ako niste postali opsesivni, mislim da bismo se svi šokirali količinom vremena koje prosječni roditelj provede u istraživanju. To nije potpuno izgubljeno vrijeme, ali je roditeljima svakako korisnije da to vrijeme provedu u zdravu noćnom snu.

2. Prevelika usmjerenost na akademičnost (ili na ono što se takvim predstavlja)

U većini škola roditelji su uhvaćeni u zamku prevelike pedantnosti i akademičnost. Trebamo često provjeravati školsku internetsku stranicu i ako dijete zaboravi zadaću, sramota pada na roditelja, koji to nije provjerio na internetu. Nadalje, srednje škole su postale fakulteti. Ako ne natjeramo djecu da imaju najbolje ocjene i ako ne sudjeluju u nizu različitih aktivnosti, govori nam se da im nismo omogućili da upišu najbolji fakultet. Što znači da će njihov cijeli život biti besmislen i tužan, prema važećoj mudrosti.

I onda plaćamo skupe dodatne pouke i programe za pripravu mature i upisa na studij. A ako si to ne možemo priuštiti, osjećat ćemo grižnju savjesti ili ćemo zbog djece uzeti kredit, zbog čega će nas savjest također prekoravati.

3. Kućanski poslovi

Zajedno sa sve ranijim akademskim pristupom dolazi i to da djeca uopće nimalo ne pomažu u kućanskom poslovima, kuhanju, pranju rublja i drugome što roditelji našeg naraštaja rade sami. Moja djeca sama glačaju svoje rublje, hrane mačke i vikendom iznose smeće. Suđe peru povremeno. Mogu reći da su sasvim dobro prošla ako to usporedim s iznošenjem smeća, košnjom trave, skupljanjem lišća, razgrtanjem snijega, pranjem rublja i suđa, što smo ja i moja braća redovito radili.

Ali iz njihov perspektive ispada da rade daleko više od većine svojih vršnjaka i vjerojatno su u pravu. Prema jednom istraživanju, 82 % današnjih roditelja radilo je kućanske poslove dok su bili djeca, a samo njih 28 % to zahtijeva od svoje djece.

4. Djeca se više ne skiću

Kao dijete sam se satima penjala po drveću, igrala s prijateljima u njihovim domovima i dobro pazila na zvono za ručak. Danas smo, zahvaljujući medijima, svjesni svih opasnosti koje se mogu dogoditi djeci na ulici. Zbog toga ni ne želimo da se previše skiću okolo. Stoga su više s nama, blokirani našim strahovima, te trebaju mnogo više našeg vremena i pozornosti.

5. Nepotrebni obziri

Ja sam ona mama koja šalje rukom izrađene pozivnice za rođendansku zabavu svoje kćeri. To isto rade gotovo i svi drugi. Također se od nas očekuje da volontiramo u školi. I to puno. Sjeća li se itko da su naši roditelji ikada stupili u učionicu? Ja ne. I to bi mi savršeno odgovaralo.

6. Ah, ta tehnologija

Da bi nam djeca bila sigurna na internetu, čak i s uključenim „roditeljskim nadzorom“, moramo uložiti puno truda i vremena, dok nam pijesak neprestano curi pod nogama zbog brzo nadolazećih novih aplikacija i trendova. Istina, učimo djecu da donose dobe odluke i oni to i čine… sve dok se ne pokaže suprotno. Budimo realni. Kad bi bilo po njihovu, moja bi djeca bila stalno na mobitelu i gledala Netflix cijele noći. Mislim da bi se čak i moj desetogodišnjak probudio prije zore da bi igrao Rat zmajeva.

A što je sa svim mogućim elektroničkim ulazima koji omogućavaju prijateljima i strancima da uđu u online svjetove moje djece?

7. Savršeno djetinjstvo

Šlag na tortu svih tih problema i opasnosti jest naše uvjerenje da moramo svojoj djeci omogućiti savršeno djetinjstvo. To je plemenit cilj, ali također nerealan – i koliko god se više upiremo da ga ostvarimo, to nam je teže. Kako da sve vrijeme sve članove obitelji „činimo“ sretnima?!

Što možemo učiniti?

Ta opterećenost tehnologijom, previše informacija i natjecateljski svijet zahtijeva previše od roditelja. Možemo li odgajati svoju djecu da budu sigurna, uspješna i sretna a da ne iscrpimo sami sebe i svoju djecu u tom procesu? I da i ne. Baš kao u stvarnom svijetu, nema jamstava za to, iako bih vam rado ponudila jednostavan plan od  osam koraka koji bi doveo do uspjeha i učinio sve zadovoljnima. Ali tko sam ja da ponudim dobar plan? Ponekad se nosim s istim problemima kao i vi. Ali ako ste ikada odložili mobitel, pogledali svoje dijete u oči i razgovarali s njime o tome kako može sam (bez vaše pomoći) vratiti vrijednu Pokémonovu kartu od svojeg prijatelja koji mu ju je uzeo, možda konačno nešto činite kako treba. Ako vaša kćer cvili zbog toga što ste ju zamolili da vam pomogne donijeti namirnice, možda činite nešto ako treba.

Naše veliko ja može se narugati čemu tako jednostavnomu, ali prema jednome velikom istraživanju, povezanost i odgovornost najvažniji su elementi za životnu sreću, a koju toliko želimo za sebe i svoju djecu. Naime još od 1938. harvardsko istraživanje Grant i Glueck prati sudionike istraživanja u njihovim životima i dolazi do zanimljivih zaključaka na temelju prikupljenih podataka. „Bliski odnosi, više od novca i slave, ono je što čini ljude sretnima“, kaže to istraživanje. Kada vrhunsko sveučilište otkrije da nisu akademičari oni koji osiguravaju sreću, onda se zapanjim. A bivša stanfordska dekanica Julie Lyrhcott-Haims izdvojila je poznatu rečenicu iz toga harvardskog istraživanja: „Uspjeh u životu proizlazi iz kućanskih poslova koje ste radili kao dijete – i što ranije počnete, to bolje.“ Bez učenja kako raditi za „opće dobro“, odgajamo djecu koja dolaze na radno mjesto bez motivacije i bez sposobnosti da „promatraju i uvide kako mogu bit korisni kolegama te unaprijed zaključe što bi šef mogao trebati“.

Tehnologija i trendovi mogu se promijeniti, ali staromodni savjeti uvijek vrijede. Ako volimo svoju djecu i povezani smo s njima, možda postanemo manje opsesivni upisom na fakultet i idejom savršenstva te postavimo pred djecu očekivanja o onome što trebaju raditi u kući i da žive prema pravilima. To je savjet koji nećemo naći niti u 1000 knjiga o roditeljstvu. To ne znači da će nestati svi zahtjevi modernog roditeljstva i djetinjstva, ali nam može puno toga pojednostaviti i ublažiti puno nepotrebne uzrujanosti.

Autor: Ellen Willson Hoover  (Aleteia.org)

Prijevod: Josip Sinjeri (Book.hr)

Komentirajte

Najčitanije

Na vrh