Evangelizacija

EVANGELIZACIJA KRŠĆANA

Susret s roditeljima djece koja će ići na prvu pričest može postati (prije svega) proročki događaj Iskoristimo sve mogućnosti koje već imamo kako bismo mogli govoriti o evanđelju, o Bogu, o Gospodinu

evangelizacija kršćana

Foto: Unsplash, Karl Raymund Catabas

 

Isus je došao baciti oganj (ljubavi) na zemlju i želio bi da je već planuo (Lk 12,49)! Mlakog, neodlučnog, oklijevajućeg, iscrpljenog učenika Gospodin odbacuje, povraća iz svojih usta (Otk 3,16)… Isus predlaže iskustvo sveobuhvatne ljubavi, iskustvo života prepunog radosti, poput osobe koja nalazi dragocjeno blago u polju (Mt 13,44).

….moramo popustiti pred dokazima da se prvo navještenje treba uputiti upravo našim kršćanima

Ako, s druge strane, velika većina kršćana koje susrećemo na svom putu odaje dojam (jasno je da samo Bog vidi što je u čovjekovu srcu) da nije toliko uključena, da vjeru smatra dobrom navikom i ništa više, možda moramo popustiti pred dokazima da se prvo navještenje treba uputiti upravo našim kršćanima.
Nama.
Meni.
I tu nastaju problemi jer nema ništa teže nego o Isusu govoriti kršćanima: oni već sve znaju!

Kako to učiniti?

(…) Iskoristimo sve mogućnosti koje već imamo kako bismo mogli govoriti o evanđelju, o Bogu, o Gospodinu.
To uopće nije banalna stvar.
Pogreb može biti odlična prilika za evangelizaciju i navještaj radosne vijesti o uskrsnuću.
Susret s roditeljima djece koja će ići na prvu pričest može postati prije svega proročki događaj, navještaj (radostan, kratak, pozitivan, proaktivan), uz nadvladavanje iskušenja da se svede na dosadan popis onoga što treba ili ne treba činiti, od odjeće do fotografija.

Neformalna druženja koja zajednica organizira svakako moraju očuvati društveni i odnosni aspekt, koji uključuje mnoge osobe, a možda se može ubaciti i neki zgodan trenutak za formaciju, mogu se pozvati svjedoci, može se organizirati večer priprave. Tada će, naravno, tridesetak ljudi slušati bibličara, dok će tri stotine njih biti oko roštilja, ali u svakom slučaju to je već polazišna točka!
I, ako je moguće, važno je pomoći osobama koje žele više, koje žele započeti put duhovnog učenja, koje teže rasti u vjeri.

Nemojmo čekati da netko drugi organizira, učini, predloži.

Duh ima dovoljno inteligencije da vam pokaže put, da upoznate neku značajnu osobu, da „slučajno“ naletite na neku knjigu, na neku stranicu, na tom mjestu koje je potaknulo vašu znatiželju, želju

I, da se razumijemo: nemaju svi dar za to.
Nisu svi primili specifičnu karizmu propovijedanja i duhovnog praćenja.
Možda je vaš dragi župnik uz puno dobre volje (danas su svećenici zatrpani i pretrpani poslom) organizirao neke duhovne večeri, ali pozvao je profesora koji nije naviknut na komunikaciju. Ili vas je neki vjernik uključio u molitveno bdijenje koje je, u najboljem slučaju, zadovoljilo vaš osjećaj dužnosti, ali nije vam ništa ostavilo u srcu.
Ne, ovdje govorim o hrani za dušu.
O nečemu što pobuđuje inteligenciju i strast, što pokreće.
O putu intelektualne i iskustvene spoznaje, o emocionalnom i konkretnom znanju koje mijenja naš život, usmjerava ga, osvjetljava, ispunjava radošću i strašću.
Duh ima dovoljno inteligencije da vam pokaže put, da upoznate neku značajnu osobu, da „slučajno“ naletite na neku knjigu, na neku stranicu, na tom mjestu koje je potaknulo vašu znatiželju, želju.
I uvjerio vas je da krenete.
Želja, naravno.
Veličanstvena riječ, koja dolazi od latinskog de-sidera (op. prev. o-zvijezdama)
Nešto što ima veze sa zvijezdama.

Iz knjige „Ovce“ Paola Curtaza. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.

Knjigu možete nabaviti ovdje.

Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.

Komentirajte

Najčitanije

Na vrh