Osobni razvoj

SURADNJA NA BOŽJEM DJELU Što su darovi Duha i kako se razlikuju od prirodnih sposobnosti „Tridesetak Božjih darova koje opisuje Novi zavjet služi za suradnju na Božjem djelu. Jer ovako piše: 'Jedni druge poslužujte svatko po primljenom daru - kao dobri upravitelji različitih Božjih milosti' (1 Pt 4,10). Iako se duhovni darovi katkad i ne razlikuju od prirodnih sposobnosti, ipak postoje određene važne razlike…“

Što su darovi Duha i kako se razlikuju od prirodnih sposobnosti

Charis na grčkome znači milost, a charisma prevodimo kao dar Duha. Kome Bog daruje svoj charis, tome daje i charismu, tj. dar. Biblija govori o različitim darovima: npr. daru proroštva (pomoću njega zajednica shvaća što je bitno i u nju dolazi božanska svježina i neposrednost), dar mudrosti (reći u određenom trenutku upravo ono što pogađa) ili dar davanja (ljudi koji ne pitaju: „Koliko ću dati?“ nego „Koliko si moram ostaviti?“).


Tridesetak Božjih darova koje opisuje Novi zavjet služi za suradnju na Božjem djelu. Jer ovako piše: „Jedni druge poslužujte svatko po primljenom daru – kao dobri upravitelji različitih Božjih milosti“ (1 Pt 4,10). Iako se duhovni darovi katkad i ne razlikuju od prirodnih sposobnosti, ipak postoje određene važne razlike:

  • Duhovne darove imaju samo kršćani. Biblija je po tom pitanju sasvim jasna: samo onaj u kome stanuje Božji Duh može imati duhovne darove.
  • Razlika u vremenu dobivanja: prirodne sposobnosti čovjek ima od rođenja, a duhovni dar dobiva kada se svjesno obrati Isusu.
  • Duhovne darove čovjek ne razvija sam. Čovjek sam traži, prepoznaje i razvija svoje prirodne sposobnosti, a Krista može moliti da mu pomogne otkriti i primijeniti duhovne darove na pravome mjestu, u pravo vrijeme, na dobrobit Crkve.

Bog može koristiti i prirodne sklonosti ljudi. Cliff Richard je već prije obraćenja posjedovao glazbeni talent. Danas se njime koristi za kraljevstvo Božje. I apostol Pavao je prije obraćenja bio nadareni učitelj i propovjednik. Ipak, dar da čini čuda, liječi i govori u jezicima dobio je tek nakon obraćenja. Prirodna sposobnost, na primjer moć brzog shvaćanja, još nije duhovni dar. Čovjek može imati moć brzog shvaćanja, a koristiti se time da bi druge uništio. Charisma se može shvatiti i kao prirodna sposobnost koja je obraćenjem preusmjerena i sada služi za napredak kraljevstva Božjega.

Kako otkriti duhovne darove

Predodžbe kojih se trebamo držati su one koje imaju određeni sadržaj, iako se on, međutim, ne mole razaznati na prvi pogled. Čovjek treba najprije tražiti. Slično je i Božje obećanje da je u svakom kršćaninu sakrio različite darove. Ti se darovi tek trebaju otkriti. Da bi čovjek otkrio svoj dar, treba se moliti i razgovarati s braćom i sestrama. Prema Novom zavjetu zadaća je pastora prepoznavati darove koje imaju u Crkvi. (…)

Kako se razvijaju duhovni darovi

Čovjek kojemu se dar daje mora ga prihvatiti. Možda biste vi radije bili netko drugi. Bog, međutim, želi da kažemo ‘da’ Njegovoj zamisli. Pavao to pojašnjava usporedbom s tijelom. Uho mora prihvatiti činjenicu da sluša i da nema dar govora poput usta. Tako i mi trebamo prihvatiti ono na što nas je Gospodin pozvao. I druga se činjenica lako dade pojasniti usporedbom s tijelom Tko ima dar, mora se njime i potreban koristiti. Izlika: „Pa mene ionako nitko ne treba“ ne stoji. Dok služimo drugima svojim darom, osjećamo da se i sami hranimo.

Zajednica Kristova tijela ovisi o međusobnom davanju i primanju. Naglasimo još jedanput: Bog nam darove nije dao za privatnu uporabu, nego za opću korist zajednici. Tko želi razvijati svoj dar, mora učiti pravovremeno ga staviti na raspolaganje zajednici. Iz sljedećeg se događaja vidi kako se lako čovjek prevari ako se osloni na tjelesno umjesto na duhovno. Dvadesetih godina neka se služavka prijavila u poznatu China Inland Mission. Željela je otići u Kinu kao misionarka. Dali su joj rok od tri mjeseca da se dokaže u biblijskoj školi, da bi odbor zatim odlučio: „Ona je djevojka od srca vjerna Gospodinu i ima veliku želju — ali je sasvim nedarovita. U to je vrijeme ‘nedarovita’ djevojka imala 28 godina. Nakon otkaza u misiji, nastavila je raditi da bi uštedjela za kartu za Kinu. Dvije je godine štedjela da bi 1932. sama i bez ikakve pripreme otišla kao misionarka u stranu zemlju.

Povezivanje prirodnih sklonosti i duhovnih darova

U svom je srcu osjećala da ju je Bog pozvao. Nakon dvadeset godina ime te žene svi su spominjali. Njezin misijski pothvat postao je poznat jer je očito bio blagoslovljen od Boga. Godine 1950. pojavila se u tisku prva knjiga o njezinu životu (Gladys Ailward, Small Woman). Godine 1958. knjiga doživljava već 17. izdanje. U međuvremenu prevedena je na mnogo jezika, a priča ove žene našla se i na filmu (Inn of Sixth Happiness s Ingrid Bergmann). Možda se pitate kakve veze ima taj odlomak s naslovom ove knjige. Pa prirodne sklonosti koje smo opisali u drugom poglavlju i ovdje opisane duhovne darove valja povezati. Angažman u zanimanju i angažman u Crkvi za kršćanina idu ruku pod ruku. Isus je radio kao tesar – pa ipak, imao je duhovnu odgovornost za narod. Pavao je izrađivao šatore, a bio je i apostol pogana. Petar je bio ribar – i apostol Židova. Lidija je bila poslovna žena i Isusova svjedokinja u svome gradu. To bi nas trebalo ohrabriti i potaknuti.

Ulomak iz knjige „Biti poduzetnik života” autora Jörga Knoblaucha.

Izdavač: Stepress.

Priredila Gabriela Jurković; Book.hr

Komentirajte

Najčitanije

Na vrh